Izraelci su stoljećima gajili nadu u obećanog Spasitelja. Kao što je Bog preko proroka negda pomazivao kraljeve tako će jednog dana pomazati i obećanog Spasitelja, zapravo tek on će biti Pomazanik u punom smislu te riječi jer će u njemu biti punina snage koja je u svim prethodnim pomazanicima bila tek naznačena, kao u slici. […]

Današnja misna čitanja pred nas stavljaju temu svršetka svijeta. Tome trebamo pristupiti sa razumijevanjem i mudro. Sa razumijevanjem, da ne bismo olako prihvatili neke stvari, banalizirali ih i došli do krivih zaključaka. A mudrost trebamo zato da znamo vrednovati koliko je kraj važan: pogledajmo samo nekog majstora ili umjetnika – već na početku posla zna […]

Jednom je psalmist uzviknuo Gospodinu: Tvojom svjetlošću mi ćemo svjetlost vidjeti! I dobro je rekao, bez Božje pomoći ništa ne vidimo, pa ni svjetlo! Kolika su velika otkrića pokazala kako mi površno gledamo: sjetimo se otkrića penicilina do kojeg je došlo zahvaljujući spremačici koja se umiješala među bočice i „pomogla“ znanstveniku, sjetimo se slikara Paula […]

Ako je evanđelje od prošle nedjelje donijelo na vidjelo naizgled čudan obrat u kojem čovjek dobrih djela odlazi iz Hrama bez opravdanja a grešnik nakon samo jedne rečenice biva opravdan, ono je dalo i tumačenje tog ishoda: čovjek dobrih djela, iako je činio dobro, činio je to za svoj račun a prema Bogu nema otvoren […]

Bilo je mnogo teza s kojima negda izrugivahu a i danas ismjehuju nevjernici kršćansku vjeru. Jedna od njih glasila je otprilike ovako: kršćanstvo je utjeha pred strahotom smrti. Ja im dajem za pravo! Doista, kršćanstvo je zaista utjeha pred tajnom, pred jezom smrti! I to ne bilo kakva utjeha: ne nekakva jeftina nego prava utjeha […]

Blaženi siromašni duhom, blaženi gladni i žedni pravednosti, krotki, čak i progonjeni… Jesu li, jesmo li blaženi? Kad su jednog mistika upitali: što ti je donijela milost?, odgovorio je: kad se ujutro probudim, nisam siguran hoću li doživjeti večer. Zar to ne zna većina ljudi? Da, ljudi to znaju, ali ja to osjećam! (prema A. […]

Što se to dogodilo u Hramu? Unutra su ušli čovjek koji čini pravedna djela i jedan grešnik. Nakon kratkog vremena, po njihovom izlasku iz Hrama, imamo obrnutu situaciju: čovjek pravednih djela nije pred Bogom opravdan a grešnik jeste! Čudne li situacije! Što se to zapravo dogodilo u Hramu?

Može li molitva biti način da „izmolimo“ tj. „prisilimo“ Boga da nešto uradi? Može li uopće Njega netko na nešto prisiliti? Nije li to puno zahtjevnije nego li riješiti bilo koji svoj problem vlastitim snagama? Ako molitva ne može biti sredstvo pritiska na Boga, zašto mu se onda čovjek uporno obraća? Čemu služi prošnja?

Dvije strane u međusobnom optuživanju. Da li je istina negdje između, kako to voli reći naša narodna mudrost? Ne gledajući tko je kakav u sebi (Bog kao da i na to može na čas zažmiriti!), nego da je Izrael, kao i Isus – kao uostalom i mi! – poslan ići drugima i biti na blagoslov […]

Farizeji nisu po sebi bili družina, duhovna struja koja je za program imala hipokriziju ili niske ciljeve. No, bio netko farizej ili ne, što ostane od njegovog odnosa s drugima ako traži sve a ne daje sebe? Što ostaje od nas – ili bilo koga drugoga – ako u odnosu sa Svemogućim traži sve a […]

Isus ih je nazvao bezumnicima! Mi taj i slične izraze (nažalost!) koristimo da bismo nekoga uvrijedili ili degradirali, iskazali neslaganje s njegovim sudovima. I stoga nam je zabranio vrijeđati braću posebice na planu intelektualnih sposobnosti (usp. Mt 5,22). Isus kada izgovara tu riječ naznačuje posvemašnju promašenost nečije „mudrosti“ kojom si želi sve podrediti i zaobići […]

  Gubavac se u Isusovo vrijeme nije mogao približiti naselju. Sve su bolesti u ono vrijeme smatrane kaznom za grijehe, a guba je smatrana simbolom samog grijeha. Smatralo se da Bog njome pogađa zavidnike, arogantne osobe, lopove, ubojice, krivokletnike, počinitelje incesta itd. Da netko ozdravi od gube, to ne bi bilo ništa manje čudom nego […]