Arhiva za kategoriju ‘Evanđelje po Ivanu’

21. nedjelja kroz godinu (II)

Započeli smo čitati nedjeljne evanđeoske odlomke metodom lectio divina.

40. Isus i Petar – ljubav je srce Crkve (21,15-25)

Nastavak izvještaja iznenada napušta simboliku, ostavljajući po strani Petrov ulov ribe, te nam Iv prikazuje razgovor Isusa i Petra o ljubavi i napasanju ovaca. Ovaj razgovor važan je element u daljnjem razvoju ovog poglavlja. Prvo se govori o Petru, njegovu položaju i službi koju mu Gospodin povjerava, a potom će se govoriti o ljubljenom učeniku […]

39. Isusovo ukazanje kod Tiberijadskog mora (21,1-14)

Iako neki istraživači smatraju da Evanđelje po Ivanu završava s Iv 20 jer 20,30-31 predstavlja njegov zaključak, kanonski tekst sadrži još jedno poglavlje koje govori o poslijeuskrsnom ukazivanju u Galileji i ima svoj vlastiti zaključak. ———-

38. Apostol Toma i škola vjere (20,24-31)

Izvještaji u ostalim Evanđeljima koji govore o ukazanju Uskrsloga uvijek uključuju element da Jedanaestorica ne mogu povjerovati (Mk 16,1-8; Mt 28,1-8; Lk 24,1-11), dok Ivan tu teškoću dramatski utjelovljuje u Tomi. Kao što je Marija učenicima, sada – nakon što su primili dar Duha Svetoga (20,22) – oni svjedoče svoj susret s Uskrslim Tomi. Stoga […]

37. Ukazanje grupi učenika u sobi (20,19-23)

U kršćanskoj tradiciji ostaje nejasno koliko se često Uskrsli Krist očitovao učenicima. Pavao razlikuje pet ukazanja: Dvanaestorici, više od pet stotina braće i sestara, Jakovu, apostolima i naposljetku njemu samom (1Kor 15,5-7). Prema Mk 16,7 Petar i drugi učenici trebali su Isusa susresti u Galileji; u Mt 28,16-20 ovo je opisano kao scena rastanka gdje […]

36. Susret Marije Magdalene s Uskrslim Isusom (20,11-18)

Čim je subota prošla i nestala zabrana kretanja, ljubav Magdalenu nosi ka Isusovom grobu. Poput ljubljenog učenika, bila je prisutna uz Gospodinov križ i sada, čim je mogla, odmah hiti njegovom grobu. Vidjevši otvoren grob, već hiti nazad po Petra i ljubljenog učenika (20,2). I opet hiti ka grobu i tamo susreće dva anđela. Ljubav […]

35. Učenici i prazan grob (20,1-10)

U kanonskim evanđeljima Uskrsli Isus je u isto vrijeme subjekt konkretnih događaja a i objekt vjere. Za razliku od apokrifnog Petrovog evanđelja (39-44), kanonska ne opisuju kako je Isus ustajao iz smrti na život. Ona inzistiraju na dvije bitne stvari: činjenica praznog groba i ukazanja učenicima. U sinoptičkim evanđeljima (Mt, Mk, Lk) izvještaji o ukazanjima […]

34. Isusova smrt i ukop (19,28-42)

Nakon stavljanja u odnos majke i sina, Ivanov Isus može izreći svoje zadnje riječi s križa: Dovršeno je i predati svoj Duh Ocu i svoga Duha zajednici vjernika koju ostavlja iza sebe (19,30).   19,28-29: Žedan sam. Ove riječi govore o realnosti onoga što je Isus proživljavao – njegova fizička iscrpljenost nakon cjelonoćnog ispitivanja, nošenja […]

33. Raspeće (19,16b-27)

Ovdje počinje vrhunac Evanđelja po Ivanu. U nekoliko kratkih i zgusnutih redaka, u kojima ništa nije suvišno i ništa ne može biti izostavljeno, Iv izvještava o via crucis i samom raspeću: dok je za Židove ovo pobjeda nad bogohulnikom, za njega je ovo kraljevski dvor i trenutak uzvišenja, intronizacije kralja sa njegovom svitom. Značenje objašnjavaju […]

32. Sudski proces pred Pilatom (18,28-19,16a)

Sva evanđelja govore da su Isusa od velikog svećenika odveli na suđenje rimskom upravitelju (ili da ga je poslao veliki svećenik), ali u Ivana ovaj sudski postupak dramatski je puno razvijeniji nego u sinoptika. Susret s Pilatom zaprema oko trećine teksta posvećenog Isusovoj muci. Pozornica na kojoj se sve događa brižno je postavljena: Židovi su […]

31. Uhićenje i ispitivanje pred Velikim svećenikom (18,1-27)

Ivan je ovdje, više nego drugdje, bliži sinoptičkom (preciznije Markovom) izvještaju. Iako postoje pojedinačne značajne razlike, u oba se izvještaja može uočiti ista struktura u četiri »čina«: uhićenje, ispitivanje od strane velikog svećenika, sud pred Pilatom, razapinjanje/ukop. Međutim, postoje i značajne razlike u opisu koje su uzrokovane različitim povijesnim izvorima i teološkim preokupacijama pojedinog evanđelista. […]

30. Isusova velikosvećenička molitva – III (17,20-26)

U trećem dijelu (17,20-26) molitva se još pojačava te Isus moli za one koji će povjerovati u njega po riječima učenika – oni trebaju postati jedno kao što je Otac u Sinu i Sin u Ocu (17,21). Trebaju biti uključeni u jedinstvo Oca i Sina (17,23). Neki, poput J. Gnilke, zaključuju kako se ovdje, kao […]

29. Isusova velikosvećenička molitva – II (17,9-19)

U drugom dijelu molitve (17,9-19) Isus moli za one koje mu je Otac predao da ostanu u Očevu imenu. Odbija moliti za svijet koji ga je odbacio i postao kraljevstvo zla. Stoga njegovi učenici ne pripadaju svijetu. Za razliku od gnostičkog spasitelja, Isus ne traži da njegovi učenici budu uzeti sa svijeta, nego samo traži […]

28. Isusova velikosvećenička molitva – I (17,1-8)

Ovaj dostojanstveni završetak posljednjeg govora često se označava kao „Isusova velikosvećenička molitva“ jer se Isus u njoj posvećuje za one koje šalje u svijet (17,18-19). Iako Isus u Evanđelju po Ivanu nije predstavljen Velikim svećenikom tako otvoreno kao u Poslanici Hebrejima, ipak riječi njegova posvećenja za učenike imaju jasan žrtveni tj. svećenički karakter. U ovom […]

27. Isusov odlazak, dar Duha i pobjeda nad svijetom (16,4b-33)

Isus u ovom odlomku nastavlja svoj oproštajni govor učenicima. Sada će im objasniti zašto je bolje da on ode, koja će biti uloga Duha s obzirom na svijet kao i to da će im donijeti veliku radost u kojoj mogu iskusiti predokus Isusove pobjede nad svijetom. Teško vrijeme koje je pred njima prolazan je period […]

26. Usred mržnje svijeta učenici su svjedoci po Duhu (15,18-16,4a)

Glavno pitanje kojim se bavi ovaj dio Isusovog govora jest: što će biti sa učenicima nakon što Isus ode, kako će se nositi u predstojećim neprijateljstvom i mržnjom svijeta? Tako dolazimo do čudne situacije: iako Isus uskoro kreće u smrt, ipak je on onaj koji brine o svojim učenicima i tješi ih a ne oni […]

25. Trs i loze – jedinstvo života Isusa i učenika (15,1-17)

  Iv 15-16 predstavljaju varijaciju na teme iznesene u Iv 13-14. Ivan, kojeg simbolizira orao, kao da nadlijeće nad istim mjestom u krugovima koji bivaju sve viši i viši. U ovom poglavlju govor o jedinstvu Isusa sa njegovim učenicima izlazi iz okvira prostora i vremena i postaje sveobuhvatan dok se na koncu u Iv 17 […]

24. Novi način prisutnosti Božje među ljudima – Duh Sveti (14,15-31)

Dok učenike govor o Učiteljevu odlasku puni predosjećajem praznine i napuštenosti, Isus sada počinje govoriti o tome kako ih neće napustiti. Ako je do sada on bio s njima, poslije njegovog odlaska dobit će drugog pratitelja koji će biti pored njih. U ovom odlomku Isus naznačava kako će nakon njegova odlaska Ocu Duh Sveti, Uskrsli […]

23. Isusov odlazak Ocu – Put, Istina i Život za učenike (14,1-14)

Oproštajni govori (14-17) Zajednica Isusovih učenika, tj. prva Crkva, od početka je stajala pred pitanjem: što činiti u vremenu između Gospodinovog odlaska i drugog dolaska? Crkva se rađa i živi, danas kao i onda, s dubokom svijesti Isusovog odlaska Ocu. Ova poglavlja donose Isusove oproštajne govore koje je uputio svojim učenicima neposredno prije nego će […]

22. Isus, Juda i Petar (13,21-38)

13,21-30: …jedan će me od vas izdati! Na prvi pogled je iznenađujuće koliko je prostora govoreći o toj večeri Iv posvetio Judinoj izdaji (u 13,1-32 ukupno 14 redaka-skoro pola). Dante u svojoj Božanstvenoj komediji stavlja Judu na dno pakla, upravo u usta Sotoni! Međutim, kod Isusa stvari stoje drugačije. U sam misterij te večeri spada […]