Divno je čitati i uživati u Aronovu blagoslovu:

Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!

Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude!

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!

Tako neka stavljaju moje Ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati

(Br 6,22-27).

Biti od Gospodina čuvan, blagoslovljen!

Biti obasjan Njegovim licem…imati na sebi Njegov pogled i dar mira kojega on daje – ima li što veće i važnije za poželjeti? Neće li sve što postoji na taj način ići naprijed?

Neće li sve bez toga propasti? Sahnuti?

Sv. Pavao u Poslanici Galaćanima (4,4-7) najkraćim riječima puninu blagoslova preriče u božićne pojmove: Bog je odaslao Sina svoga da nas otkupi i od robova grijeha učini sinovima. Štoviše, dao nam je svoga Duha! Prigrlio nas u svoju obitelj – što može dati više?

U evanđeoskom odlomku pastiri Mariji i Josipu pripovijedaju što su im o Novorođenom kazali anđeli. Dive se. Marija sve te velike stvari pohranjuje u svom srcu.

Zašto?

Upravo tu je ključni moment. I za nju i za nas.

Ovo što se kaže o njoj daje ključ i za prvo i za drugo čitanje. I za njezin i za naš život.

Pohranjuje u svom srcu…sve što se događa, govori i naviješta. Jer – trebat će. Glavno je pred njom.

Zar nije rodila Sina Božjega? Jest, rodila je tijelom. Zar nije rekla svoj neka mi bude? Jest.

Ali…

Rodila je tijelom, prihvatila je Božju ponudu roditi Mesiju i rekla neka mi bude po Tvojoj riječi u skladu s onim što su Židovi mislili o budućem Pomazaniku. A što znači roditi Sina Božjega, Mesiju koji nadilazi ono što je mogla znati? Što može značiti drugo nego da Marija tek treba ući u puno značenje onoga što je učinila. Onoga što joj je još učiniti…

Kasnije će crkveni oci reći da Marijino bogomajčinstvo nije u prvom redu u tome što je Sina Božjega rodila tijelom nego što će ga roditi srcem, dušom – što će dubinom svoga bića primit Riječ Božju kao nijedna druga majka. I stoga postati Bogorodica i majka Tijela Kristova-Crkve na najodličniji način. A stoga i majka vjere.

Da, dug je put pred Marijom.

Ona je tu slična svakom od nas koji dobije toliko toga od Boga – već imamo sebe – a tek trebamo otkrivati dubinu, širinu i visinu onoga što jesmo i na što nas Gospodin zove.

Biti čovjek zapravo znači otkrivati što je to čovjek, otkrivati i nadrastati sebe. Jer Bog čovjeka zove, štoviše vuče prema neizmjernom, vječnom…

Nakon što je rodila Sina Božjega tijelom, treba ga rađati srcem, dušom, cijelim bićem…i to ne samo u sebi…pomagat će apostolima, a bit će Majka i naše vjere. O, Marijo, koliko je duboko i nesagledivo tvoje majčinstvo! Dok sada prebireš u svom srcu prve korake ovog puta, možeš li naslutiti sve njegove uspone i drame? Slutiš li mač boli i zvjezdanu krunu koju ti Gospodin pripravlja?

S puno mudrosti i ljubavi Crkva nam na prvi dan građanske Nove godine stavlja Mariju, zamišljenu i uronjenu u svoj životni put.

Stavlja Mariju kao radosnu vijest da ono što živim i što kao čovjek jesam – koliko god se činilo već sada velikim – tek treba poprimiti svoje prave dimenzije koje još ne mogu naslutiti. Da, tek treba dokučiti što je sve Gospodin upretao u moje biće i u put, u ljude koje mi povjerava.

Stavlja Mariju kao radosnu vijest: Gospodin me zove na taj put! A to znači i da puta ima i da mogu prispjeti sretnom završetku jer Njegovo lice će bdjeti… Obasjavati moje tegobne korake.

Da od roba postajem slobodnjak, ne bilo kakav nego sin, baštinik najviših visina – Duha Božjega.

Gospodin daje još jednu, Novu godinu i tko zna koliko još njih – kao što je davao i Mariji – da od postignuća tijelom prispijemo do rađanja i preporođenja srcem i dušom. Za produbljenje našeg čovještva i sinovstva – sve do čovjeka savršena.

Dok u nama ne zaživi Krist. Dok Bog ne bude sve u svemu.

Kad ćemo Ga, kao Marija, davati svijetu srcem i riječju, činima vjere, nade i ljubavi.

Kad će se i kod nas – kao i kod Marije – izjednačiti stajica i prijestolje, mač boli i zagrljaj ljubavi.

Čaša hladne vode i Kraljevstvo…

Doista, imali su se razloga Marija i Josip diviti pripovijedanju pastira!

DRAGI POSJETITELJI, SRETNA VAM I BLAGOSLOVLJENA NOVA 2020. GODINA!