Prolazi vrijeme. O tome najbolje svjedoči Dolazak Nove godine. To što vrijeme prolazi, onome tko ne vjeruje sve oko njega čini bjesomučnom trkom prema – ničemu! Takvi od života nemaju ništa osim rijetkih lijepih trenutaka. A sa protjecanjem vremena i oni nepovratno protječu i nikad se više ne vraćaju. Tko ne vjeruje, suočava se sa […]

Post 15,1-6; 21,1-3  Nakon velikih ispita na koje je Gospodin stavio prijateljstvo s Abrahamom i nagrada koje je dobio, Abraham Mu govori: Gospodine moj, Bože, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda? Jer nasljednik u njegovoj kući bit će sluga.

Ulaziti u tajnu Božića znači započeti svoje preporođenje u Isusovom svjetlu. O svjetlu nam je rečeno ponajprije da je ono život svemu što postade (Iv 1,3-4). Potom, da svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze (1,5). Znamo zašto: jer i najmanji plamičak razbija bezdan tame – ni najveća tama ne može pobijediti onu […]

Car August bio je slavan zbog svoje smionosti, skromnosti, pobožnosti i pravednosti. No, ponajviše stoga što je nakon mnogih ratova uspio na širem planu Rimskog carstva uspostaviti mir – pax romana. Slavni pjesnik Virgilije ovaj period opjevao je kao zlatni period carstva. Kasnije se Augustov rođendan slavio kao Božji rođendan kojim počinje radosna vijest – […]

2Sam 7.1-5.8b-12,14a.16  Prvo čitanje u krupni plan stavlja centralni moment Davidovog hoda vjere. Bog ne gleda kao što gleda čovjek – čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu. Gospodin je svoga slugu Davida tražio po svom srcu i gledajući u njegovo srce. Od toga dana Davida obuze duh Gospodnji. Svečano se […]

Iz 61,1-2a.10-11   Na način sličan onome koji opisuje Slugu Jahvina, ovdje prorok Izaija pušta neka progovori Gospodinov pomazanik, vjerojatno očekivani idealni kralj. No, on se ne obraća više Izraelu niti općenito narodima nego onima koji tuguju na Sionu. Osim liječenja srca slomljenih beznađem i strahom, pomazanik će uvesti značajne društvene promjene. Navođenje oslobađanje zarobljenika […]

Iz 40,1-5.9-11   Tekst prvog čitanja otvara drugi dio knjige proroka Izaije koji se u literaturi naziva „Knjiga utjehe“ i „peto evanđelje“. U njemu su prisutna oba motiva, i utjeha i evanđelje. Započinje kao višeglasna pjesma koja ima tješiti Izraelce jer je završilo njihovo ropstvo.

Iz 63,16b-17b; 64,2b-7 Izaijine riječi zapisane su u poslijesužanjskom periodu kada se, nakon početnog optimizma, židovska zajednica suočava sa problematičnom stvarnošću: teškoće na socijalnom planu, teškoće u vođenju zajednice, religijski sinkretizam, bolni odnosi povratnika s onima koji su ostali u domovini, ali i s onima iz dijaspore…