Isus je o Pashi u Jeruzalemu, središtu Izraelove vjere i bogoštovlja, ispravnog nauka. Ali ondje nije kao običan hodočasnik. Dok će svi drugi slaviti Pashu tj. Prijelaz u znaku, u liturgijskim simbolima, Isus će je slaviti na stvarni, najživotniji način. Njegov zemaljski život prijeći će u nebeski, vječni.

    Prisutni to ne slute. Neki Ga podržavaju, neki mu se protive. Neki su Ga došli jednostavno upoznati – da vide tko je taj o kome se toliko govori. Tako mu jedan od stručnjaka za nauk vjere postavlja klasično pitanje o najvećoj zapovijedi, jer o tome stručnjaci rado raspravljaju. Kao da bi se život i odnos s Bogom trebali moći nekako zbiti u što manje riječi. Da, može se zbiti i u jednu, ali onda bi ona trebala obuhvaćati sve – cio život u svom bogatstvu i daru.

    Isus kao prvu zapovijed navodi Mojsijevu: ljubiti Boga svim svojim moćima – svim svojim srcem, dušom, umom i snagom! Izraelci su to oduvijek znali, a Mojsijevi suvremenici se duboko osvjedočili: Bog je i izvor života i njegova punina. Ići prema Bogu svim silama znači uzimati najviše od života.

    Uz nju, Isus kao drugu, navodi ljubav prema bližnjemu. Jer već Bog Starog zavjeta daje do znanja da mu je važno, pa i važnije, da Izraelci čuvaju odnos jedni prema drugima negoli da pune svetišta i oltare. Da bi pokazali da ljube Boga kojeg ne vide, trebaju ljubiti bića na sliku Božju koja vide. Ako prezru ono božansko u čovjeku, onda su prezreli i samog Boga. Proroci su na to neumorno upozoravali.

    Znamo, lakše je ljubiti Boga kojega ne vidiš nego čovjeka kojeg vidiš, koji je često neugodan, izaziva protivljenje, znade biti naporan… Kako ga ljubiti? Kao sebe samoga. Što želim sebi, moram željeti – i omogućiti! – i njemu. Svima nam treba kruha i ruha, topli dom, poštovanje, pomoć…a ponad toga još pružena ruka, nasmijano i vedro lice koje govori: prihvaćam te i radujem ti se jer si takav kakav jesi! To očekujem od drugih, to bližnji ima pravo očekivati od mene.

    O, Gospode! Kako? Hoću li moći, ili već iznemažem? Tu nam Isus otvara tajnu: bližnjega ljubiti kao sebe, a Boga svim svojim moćima. Da, dobro sam čuo: više nego sebe, više nego drugoga! Ljubiti Boga toliko da ostavljam svoju i uzimam Njegovu Mudrost, ostavljam svoje iskustvo da bih s Njim kročio u novo sutra. Ostavljam svoja rješenja za sebe i za druge da bih uzeo Njegova.

    Jedino tako ću rasti kao prijatelj Božji. Jedino tako ću uspjeti sebi reći NE i bližnjemu DA kad god to bude trebalo. Tek tada će Bog stvarno postati moj život.