U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:

»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.« (Iv 15,1-8)

Prije nekog vremena gledam u nekoj televizijskoj emisiji specijalista za dijagnosticiranje karcinoma. Govori o napretku metoda i uređaja koje su upravo nove dobili. Ali nadodaje i važnost stava samog pacijenta. Navodi primjer: ja njemu kažem da ima tumor i da treba mijenjati životne navike. On meni kaže: a što je s „mojim pravom na pušenje“?

Dakle, čovjek ne shvaća da pušenje i drugi čini koji razaraju zdravlje nisu nešto odvojeno od njegovog života. Smatra da bi njegov život mogao ići u redu iako će koristiti pravo na pušenje i tko zna koja druga prava koja ga uništavaju. Iz svega proizlazi da nema jasan pojam o svom životu. Mnogo je takvih.

Mnogi smatraju da im je najvažniji njihov život i branili bi ga po svaku cijenu – kao i ono „jel’ te, velečasni, najvažnije je zdravlje“ – a u isto vrijeme olako ugrožavaju i zdravlje i život. Propuštaju prilike da ih unaprijede i čuvaju.

Isus u evanđelju govori da je On trs a mi loze. Toliko smo povezani da smo zapravo jedan organizam. Jedna životna cjelina. U nama je jedan život.

Ove riječi su njegova želja. Govori što Bog može podariti čovjeku ako on želi primiti. Jedinstvo života Boga i čovjeka počinje kada se čovjek otvori Duhu Svetom. Onom istom Duhu koji je bio život Isusa Krista.

Koliko će kršćana zastati pred ovom slikom? Koliko će ih ozbiljnije i temeljitije početi misliti o svom životu? Koliki će dopustiti da postoji i drugačiji pogled na život od onoga kako su do sada gledali? Jer život je ipak više od užitaka i problema, planova i razočarenja. Mogao bi biti puno, puno više!

Čovjek se može postaviti na razne načine. Mnogi će i pokraj ovog evanđelja proći kao da to nema veze s njihovim životom i pravom na pušenje, jedenje, pijenje, drogiranje… No, ovdje je Bog rekao nešto veličanstveno!

Nije zadovoljan da nas je stvorio, da nas gleda, prati, štiti… Nije dosta da nam je došao sasvim blizu. On se želi sjediniti s nama. Svoj bogati, prepuni život unijeti u nas, koji tako često nismo svjesni svoga života. I na njega ne gledamo realno. Želi tako da bismo živjeli punim životom. Da ga uživamo u izobilju.

Sjedinjenje koje nam Isus želi dati otvara vrata za još dvije izvanredne stvari. Oni koji su u sebe primili njegov život doživjet će da su im molitve uslišane. Jer tada ne mole samo oni nego i On moli Oca s njima. I za njih. To je neslućena povezanost s Bogom. Umjesto internet-potrage za što jačom molitvom, Gospodin daje rješenje: najjače je kad se čovjek sjedini s Njim.

Na koncu, koja bi to molitva mogla zamijeniti jedinstvo s Bogom? Ako ne želi Boga bliže sebi, čime bi ga čovjek drugim mogao „smekšati“? Kojom jačom molitvom ako Bog želi baš čovjeka u svom zagrljaju?

I treću veliku stvar je namijenio našem životu. Biti u Njemu znači misliti kao i On. Ići po Njegovoj riječi. A Njegova riječ već na početku, u Stvaranju svijeta kaže da je čovjeku dano za hranu bilje što se sjemeni i stabla plodonosna (Post 1,29). Već neko vrijeme pratim iskustva ljudi koji su prešli na biljnu ishranu. I doživjeli promjenu.

Istina, prelazak nije jednostavan, ali je plodonosan. Mnoštvo je svjedočanstava ozdravljenja od raznih bolesti, ispravljanja tjelesnih poremećaja… U toj mjeri da je teško previdjeti i smatrati to slučajem.

Iako konkretni život pokazuje da čovjek može ne primijetiti i ne voditi računa o svom životu, Bog je sa svoje strane za naš život – u svim njegovim područjima – učinio više negoli slutimo.

Uz tolike darove i sposobnosti koje smo dobili, Njegova dobrota nas je okružila i opremila sa svih strana. Želi se s nama sjediniti, time nam otvara mogućnost uslišanja svih naših molitava i daje nam rješenje za naš tjelesni život. Na sve misli i o svemu brine da nam bude dobro.

Dakle, kršćanstvo nije pitanje samo duhovnog života nego ima rješenje za sve njegove sfere. Da imamo život u izobilju, tako je rekao Isus.

Pastir Dobri želi nas čuvati i obradovati najboljom pašom. Zaštititi nas od svih zala, ako mu to dopustimo. Ako ne pronađemo važnije razloge da ga odbijemo. Ili to učinimo zbog „prava na pušenje“ i sličnih stvari…ili zbog lijenosti ili nemara.

Predivan Bog, baš kako kaže lijepa duhovna pjesma.