Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. (Iv 20,19-31)

Gledajući kako je bilo s prvim Isusovim učenicima, vidimo sebe. Ovo nam evanđelje pripovijeda priču koja je uvijek ista – i prije 2000 godina i sada – jer pripovijeda ono temeljno: čovjek pred Prisutnim – pred uskrslim Kristom.

Gdje je Prisutni? Kako pred njega? Kako se ide naprijed? Kako se rješavaju problemi? Kako prepoznati što znači ići naprijed, koji je znak stagnacije..? Gdje je tu Bog? Kako djeluje kao bliski, Prisutni? Sve vidimo ovdje.

Učenici su u strahu. Izgubili su svog Učitelja. Usudili su se vjerovati da je poslan od Boga s najvećim ciljem, no ubijen je. Ostali su zbunjeni, preplašeni. Ne znaju kamo gledati, gdje sebe zamisliti? Tako su slični mnogim suvremenicima.

Svakomu tko još nije zauzeo jasan pravac i nema dokaze da na tom putu napreduje, ovo evanđelje će puno toga reći. Nekima će reći sve što im u ovom trenutku treba.

Htjeli su s Isusom, imali puno dobre volje… Ali zbog vlastitih briga i želja premalo Ga slušali. Premalo bili s Njim i za Njega. I zato su se polomili, ostali bez ičega kad se počelo događati ono najvažnije. Ne mogu pohvatati konce.

Preplašenima i izgubljenima dolazi Uskrsli. Nježno dolazi. Nakon uobičajenog pozdrava (Mir vama) njihovu nemiru pruža mir: mir vama! Njihovoj zbunjenosti pokazuje svoje izranjeno tijelo – da to sam ja, onaj vaš stari – isti Isus!

Ja sam s vama! Ništa – ni pogrde, muke pa ni smrt – ne mogu me rastaviti od vas! Ja sam tu za vas. I uvijek ću vas tražiti. Nikada se neću umoriti ni odustati. jer vi ste moji. Nitko vas neće uzeti iz moje ruke. Jer ona je ujedno i ruka Očeva.

Obradovaše se učenici! Radost… Sad kad ima mira, sigurnosti i nade, sada može krenuti i radost. Jer tu je Prisutnost koja obgrljuje i štiti. Koja svojih ne napušta. Štoviše, za njih ide i u smrt. Da sve što je smrtno obuče u besmrtnost.

Kako je sada sve lako. U toplini ljubavi kojom ih obavija, potpuno se prepuštaju. Ne primjećuju da je k njima ušao iako su zatvorena vrata, čvrsto zatvorena vrata straha. Ne, taj novi život, neshvatljivo moćniji jer je božanski, sada ne plaši. On je njihov i došao je po njih. K svojima dođe…i obradovaše se!

Kako je slatka i mila ta nedokučiva Prisutnost. To je ono najfinije, ono što nisu do sada znali imenovati. A sada je njihovo! I neće ih nikada napustiti! Pa ni kad ga više ne budu vidjeli kao što ga sada gledaju. On je jednostavno Prisutnost.  Ne može ne biti tu. Jednostavno je da ne može biti jednostavnije.

Kao ruka koja drži bicikl iza tvojih leđa kad si bio mali. U jednom trenutku ona više neće biti tu, ali nije nestala – pružila je ravnotežu, stavila te zauvijek na put. Tako će i Isusov lik uskoro uminuti ispred očiju.

Ali Prisutnost će uvijek biti tu. Onaj tko s njom bude računao i na nju se oslanjao, uvjerit će se da je tako. Jer ne može biti drugačije. Tako je jednostavno a tako teško dok čovjek ne stekne sigurnost, tu novu ravnotežu.

Toma Blizanac, jedan od Dvanaestorice, primjer je za obuku. Ide i traži Isusa kakav je bio prije. A On mu progovara iz nove Prisutnosti i zove ga da iskorači u novu ravnotežu. Toma se opire. Ipak, na kraju će se posvema spojiti njegovo vlastito iskustvo i ono što je čuo od apostola. Što je Crkva počela naviještati.

Isto ono što se treba spojiti i kod nas. Naši pristupi, ideje, zahtjevi…i Prisutnost kojoj napokon trebamo stići. U njoj se prepoznati. Naučiti se na nju oslanjati. I ući u novu ravnotežu.

Toliko je jednostavno da se našoj pameti i iskustvu čini preteško. Samo se čini. Treba krenuti, kao s rukom koja te drži. Dok ne uđeš u novu ravnotežu. Oslonjen o snagu neshvatljive, dobrohotne Prisutnosti.

Da, treba vjere, pouzdanja i dobrote da bih mogao vjerovati u takvu Prisutnost. Da bih mogao dopustiti da je tu, pored mene. A, zapravo, ona me neće pitati za dopuštenje. Ona već jest tu. Ostaje samo još da dopustim samom sebi početi je uživati.

Blaženi koji ne vidješe a vjeruju!