Drama je to.

Velika borba.

I veliki jaz…nepremostiv…kao tama spram svjetla, smrtni hropac spram života u naponu snage.

Kreću se, bore se.

Narod i glavari svećenički trude se osuditi Isusa. Odavno su ga predodredili za eleminaciju. I vrebaju, prate… Sad je zgodan čas! Čine sve ne bi li i Pilata nagovorili neka i on pristane.

Pilat, kao onaj koji treba suditi pravedno, traži…ispituje…nastoji shvatiti u čemu je ovdje problem. Kad bude shvatio da problema zapravo nema, ali da bi mu protivljenje židovskoj eliti moglo naštetiti karijeri, kreće ponovno ispitvati. Nastoji u prvom redu spasiti sebe…i, uz to, barem ponešto od istine i pravednosti.

Petar, upitan je li učenik tog uhvaćenog prijestupnika Isusa, osjeća da mora poduzeti nešto. Što? Shvaća da će biti siguran ako zaniječe svaku vezu s Isusom. Ako se odrekne svega što je s njim doživio, shvatio…svih novih obzorja koja su mu se otvorila. Nije lako, ali mora tako. I kreće…

Jedino se Isus nikamo ne kreće. Nema ni najmanjeg pokušaja izići iz ove teške situacije. Ili barem malo izmijeniti položaj, postići barem neko olakšanje… Ne, on je tu. Miran. Nikamo se ne kreće i ništa ne pokušava promijeniti. Sad je na pravom mjestu! Zašto, Gospodine?

Tu puca veliki jaz, velika razlika između Sina Božjega i grješnoga čovjeka, ophrvana slabošću, ograničenošću i grijehom.

Isus je na svom mjestu, pravom! Upravo ondje gdje jedino može biti Svjetlo, Ljubav i Mir pod sudom ljudskoga grijeha. Jer svaki pokušaj mijenjanja bilo čega, značilo bi odstupiti od jedine putanje koju Svjetlo, Ljubav i Mir mogu imati među ljudima, u grijehom opterećenoj povijesti.

Isus želi do kraja na sebe primiti otrov i težinu grijeha. I ni za mrvicu odstupiti od jedino mogućeg ishoda koje Svjetlo može imati u svijetu koji je pod Knezom ovoga svijeta, Ocem laži.

Svjetlo i tama, smrt i život, privid i istina…sve se ovdje sudarilo.

U tom sudaru neki su mirni a neki u grču. Židovska elita već dugo nema sigurnog uporišta, hvata se za privide i varljiva kratkotrajna postignuća. Petar i Pilat u grču ne prepoznaju gdje je život i mir…žrtve su privida jer čini im se da se ljuljaju temelji svijeta i njihovih života. I zato počinjaju svoj bezglavi bijeg, pokušavaju po svaku cijenu izvući se iz onoga što im se čini kao opasnost.

Isus je miran. Jer jedino on zna da su sigurni temelji svijeta. Spokojan je kao neosvojivi grad Božji.

Tek kasnije, preplašena će srca apostola početi nazrijevati veličinu Isusova mira: pa Svjetlo se tada nije moglo povući pred tamom, Ljubav nije mogla uzvratiti mržnjom, Mir nije mogao odustati od puta dobra jer bi izdao sebe.

Ivan će zato kasnije pisati da je križ bio Isusovo uzdignuće, bljesak Slave jer je Sin proslavio Oca. Sinula je Istina i o Sinu Božjemu i o čovjeku. I o varljivim ljudskim istinama, pravdama i sudovima. I o dubokim, mirnim i sigurnim temeljima stvarnosti jer ona izvire iz ruke Božje.

U njega gledajte i razveselite se, poziva nas psalmist!

Kako je blaženo hoditi u Gospodnjoj svjetlosti i sigurnosti…sve do posljednje pobjede nad svijetom.