Iz Evanđelja po Marku

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«

I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. (1,21-28)

Skup ljudi koji su pobožni, upravo sad štuju Boga. Zato su primijetili da Isus drugačije govori. Osjećaju kako nastupa s do tada neviđenim autoritetom.

I jedan od nazočnih ima nečistog duha! Isusova prisutnost ga uznemiruje. Ne može izdržati a da ne reagira. Koliko je već puta do sada slušao Božju riječ i nije se uznemirio. Ali sada je sve drugačije. Nečisti duh u njemu ne može izdržati Isusovu snagu, nema se kamo skloniti. Jednostavno mora uzmaći iz osobe koju je opsjeo.

S ovog mjesta na početku Evanđelja po Marku razdvajaju se dvije krupne linije. Jedna predstavlja Isusa, Njegovu moć i ljubav kojom ide prema čovjeku i čini mu dobro; uz Njega mnogi pristaju.

Drugu liniju predstavlja najavljuje nečisti duh koji ne podnosi Isusa. U njoj će se naći i mnogi ljudi koji ne podnose i ne prihvaćaju Gospodinovu riječ. Ali ne samo takvi. Tu će biti i Njegovi učenici. Da, čak i oni! Kako?

Evanđelist više puta prikazuje kako ne prihvaćaju Učiteljevu riječ. To je već ozbiljan signal. K tome, svi znamo kako se Isus sredinom evanđelja okrenuo i rekao Petru: nosi se od mene, sotono! Sigurno, nije htio reći da je Petar doslovno sotona, ali da izgovara ono što je sotoni drago – to da!

Čovjek, ako ne ide za riječju Božjom, ne može znati koliko je blizu sotonim željama – ne ide li upravu u pravcu u kojem sotona želi? Petar je htio najbolje – obraniti, spasiti Isusa od osude, muke i smrt. A nije znao kamo bi to vodilo.

S koliko će riječi, s koliko pokušaja Isus nastojati privoliti ih da mu se otvore i prionu uza Nj! Ali ne ide lako. S nečistim duhom koji je opsjednuo čovjeka ide lakše jer on je duhovno biće usmjereno protiv Božjih ciljeva i mora odstupiti jer je stigao Jači.

Međutim, s čovjekovim mislima ne ide tako. Jer on ih čuva svojom slobodom. A Bog ne dira u čovjeku slobodu, uvijek je poštuje.

I mi smo dio ove priče. Imamo svoje reakcije pred Božjom riječju. One su također ozbiljan signal. Ali mnogi o njima i ne razmišljaju. To također puno govori.

Čovjek, jer ne može ocijeniti bliskost svojih želja s onim što želi sotona, nikad ne zna u kojoj sferi navrće vodu upravo na njegov mlin To se može događati pod krinkom borbe za slobodu, samoopredijeljenje, pod neznanjem, nedostatkom vremena i tko zna koliko drugih razloga. I Bog to ne dira jer je čovjek u svojoj slobodi tako odabrao.

No, prije ili kasnije vidi da neke stvari ne idu naprijed. Iako je možda i vjernik, prima sakramente, blagoslove… Ali puno toga ide loše ili čak naopako.

Ovaj evanđeoski odlomak nam kaže Radosnu vijest: možemo saznati i provjeriti životnost naših misli, stavova. Možemo ih očistiti. Jer Isus je onaj Jači! Njegova riječ može sve staviti na svoje mjesto.

No, hoće li svi koji kažu da su Isusovi, da su vjernici doista prići bliže Svjetlu?

Mi smo uobičajili kritizirati one koji naviještaju Božju riječ da to ne čine dovoljno dobro, da bi trebali ovako ili onako… Sigurno, ima tu svačega.

No, osim toga ima još jedno važno područje o kojemu se gotovo nikako ne govori. Naime, trebamo biti svjesni da veliki broj onih koji odbijaju Božju riječ čine to upravo zbog njezine snage. Jer ona prodire i raskrinkava njihov životni smjer, odabire koje čine, ljestvicu vrijednosti i mnogo toga drugoga.

Umjesto da prihvate njezino svjetlo i približe se Bogu, oni se zatvaraju i izbjegavaju Božju riječ. Kolikima ne pada na pamet otvoriti Evanđelje, poslušati neku propovijed?

Jasno je da ovdje, dragi prijatelji, moramo malo bolje pogledati i na sebe. Kako se ja otvaram riječi Božjoj? S koliko čežnje i lijepih iščekivanja hitam za njom? Je li mi ona svjetlo u kojem se bolje vidim, koje me približava Bogu, punini života? Ili se susrećem samo kada moram, „kad bude red“?

Ako uspijem primijetiti i u sebi neke otpore, odgađanja ili čak izbjegavanja njezina svjetla, onda je susret s ovim evanđeljem vrijedio utrošenog vremena i truda. Onda više znam o sebi, o nekim nevidljivim pokretima koji se u meni odvijaju.

I mogu me oslabiti ili čak u nekim stvarima blokirati…odvojiti me od Božjeg puta a u mojim mislima se čini da je sve u redu. Da nisam slabiji vjernik nego ranije.

Da, ako dozvolim Isusu, Njegovoj riječi da odjekne i u hramu moje duše, može se dogoditi poneko iznenađenje. Ali s Njim znam da ću i pobijediti!