5. vazmena nedjelja (II)

„Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“. (Iv 13,35)

Dok je Isus govorio da je Pastir Dobri, kazao je da Njega poznaju Njegove ovce i idu za Njim. To znači da nisu sve Njegove. Jedno je što bi On – jer je Stvoritelj – htio da su sve Njegove, a drugo je što ne žele sve biti Njegove. Takve ne slušaju Njegov glas i ne idu za Njim. One neće ni dospjeti u Njegovu ruku pa ih Dobri Pastir neće moći zaštititi od ugroza koje prijete.

Prethodna nedjelja nas, dakle, ostavlja s pitanjem: a koje su Isusove ovce? Po čemu se prepoznaju oni koji idu za Njim?  Kako znati slušam li Njegov glas ili ne?

Ovdje Isus jasno kaže koji su Njegovi.

Znao je da će ga Juda izdati. A ipak mu je pružio zalogaj, ponudu saveza…prijateljstva. Iako je Juda prema Isusu išao s mrakom u srcu, Učitelj je prema njemu išao s ljubavlju. Ljubav koja nikada ne staje. Ne uzmiče ni pred čim, ni pred tamom.

I kad je Juda izišao, Isus može reći da je Njegova ljubav pobijedila. Jer nije uzmakla. Jer je otvorena i prihvaća sve, doziva čak i Judu. Zato je ona bljesak svjetla. U njoj se Bog proslavio. Svijetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze…

Isusov učenik treba ne samo prepoznati ovu Učiteljevu pobjedu. On postaje Njegov tek ako dopusti da i u njegovu životu ovako sjaji ljubav. Tek onda ljubi kao što je Isus nas ljubio. Inače, ne ide za Njim…ne sluša glas Dobrog Pastira.

Očito, svatko od nas je svakodnevno na raskrsnici koja nas pita hoćemo li krenuti onako kako je Isus išao prema tami, prema svomu izdajici Judi? Ili ćemo na neki svoj način? I svakodnevno dajemo svoje odgovore. Sjajimo Božjim svjetlom ili ga se odričemo.

A prvo i drugo čitanje šire naše obzore. U prvom čitanju vidimo apostole kako nose svjetlo Božje onamo gdje ga prije nije bilo. Pavao i Barnaba dovršavaju prvo misijsko putovanje. Iza njega će slijediti drugo, treće…i sva ostala do današnjeg dana. I ona koja su poduzeli drugi. I ona koja poduzimamo mi, ako u sebi imamo ljubavi Božje.

Drugo čitanje nam kaže kako ovaj pohod Božjeg svjetla – iako se sada može činiti mnoštvom sporadičnih poduhvata – neće ostati u tami, neće nestati bez traga. Doći će punina kada se pojavi novi Jeruzalem, grad svjetla koji silazi s neba. Koji više neće trebati sunca ni mjeseca – Bog će ga obasjavati. Život u njemu bit će u svemu ispunjen dobrotom i ljubavlju.

Punina je to kojoj hitaju oni koji su Isusovi, oni koji idu za Njim i slušaju Njegov glas. Koji ljube kao što je On nas ljubio.

Nije lako biti na razmeđi svjetova, svaki dan proživljavati dramatičnost odluke na život i smrt. Ali biti predan Dobrom Pastiru i htjeti posvema ići za Njim znači uživati zaštitu Njegove ruke. Tu je spokoj, mir i sigurnost.

Koliko god je važno sjajiti Božjim svjetlom i biti Isusov misionar, važno je i počivati u Njegovoj ruci. Ništa manje važno! Jer samo onaj tko uživa Njegovu blizinu i mir može iz njih krenuti ususret nemirnom svijetu. To znaju oni koji su odavno s riječi prešli na djela i prevalili ozbiljan put svjedočenja za Isusa. Za njih počinak u Bogu nije samo lijepa misao nego kruh svagdašnji od kojeg se živi.

Kruh je to za kojim mnogi gladuju, ali ipak ne dolaze Kruhu Života. I ovih dana slušamo o velikom porastu tjeskobe čak i kod veoma mladih osoba. Koliko bi sve drugačije bilo kada bi i oni odlučili počivati na rukama Dobroga Pastira. Obasjani Svjetlom svijeta…

Onaj tko je već prevalio dobar dio puta, zna da mu preostaje biti budan, slijediti svaki glas koji dolazi od Dobroga Pastira. I zahvalno opažati kako je nakon mnogih raskršća i odluka u njegovu životu sve više svjetla. Sve više malih proslava Boga koje govore da u svemu traga za ljubavlju Božjoj, vođen njome odlučuje i djeluje.

I tako srce kameno malo po malo postaje srce od mesa…postaje meko kao kruh od kojeg i drugi može živjeti. Da, Isus ipak kamenje pretvara u kruh…ondje gdje On hoće i kada hoće. U srce i kruh za život svijeta.

To je onaj skroviti život s Kristom, u Bogu koji ovom zemljom ostavlja svijetli trag. To je put da ovca Dobroga Pastira i sama postane čudo. Po Kristu i s Kristom i u Kristu…

Both comments and pings are currently closed.

Comments are closed.