„Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom“ (Iv 10,27)

Što otac i majka žele svome djetetu? Žele mu puno toga. No, u kući gdje je vladala zdrava atmosfera i odgoj, ipak postoji razlika u željama. Jer postoje prioriteti.

Svaki roditelj svome djetetu želi sva dobra ovoga svijeta; nek ih uživa i bude sretan. Ali ipak, dok se bori i radi za njega svjestan je da njegovo dijete ne može dobiti baš sva dobra.

Štoviše, roditelj – iako nerado o tome misli – mora dopustiti i da stvari mogu krenuti lošim putem. Može se djetetu dogoditi bolest, neka nesreća…nepovoljne društvene ili ekonomske situacije…čak i čitavi periodi života.

No, ono što nikad ne bi smjelo doći u pitanje jest ljudskost, dobrota koju su otac i majka svome djetetu stavljali na srce. Što god se dogodilo, neka njihovo dijete kroz to ide kao čovjek, neka bude svijetao lik. Nek njima osvjetla obraz i nek bude oslonac svima oko sebe. Tada su oni kao roditelji uspjeli. Ako njihovo dijete bude takvo, oni već sada uvelike mogu biti mirni pred životnim borbama u koje ono ulazi.

Gospodin Isus – Onaj po kome je sve stvoreno pa i mi, naš život – naš je Dobri Pastir. On nas je dao našim roditeljima. Daje ovaj život, a obećava još puno toga. Šalje nas u život pun izazova.

Iako je Dobri Pastir, ne može nas – kao ni roditelji – sačuvati od svake nevolje, od svake nesreće. No, Njegova pastirska briga usmjerena je prije svega na našu vjeru. Ne na našu tradiciju, običaje, navike.

On čuva našu vjeru, bdije da sačuva i unaprijedi onaj naš tanani dodir s Bogom. Vjeru koja znači (u)poznavanje Boga, apetit za Njim. Vjeru koja ne oklijeva da svjetlo Božje koje je iskusila pretoči u život.

Ta tanana linija našeg dodira s Bogom u kojoj se božanski život ulijeva u naš i gdje ga mi dijelimo – njime krijepimo i mijenjamo sve oko sebe – jako je krhka i nježna pojava.

Mnogi takozvani vjernici prema njoj se odnose kao pijani milijarderi: ne štede je, ne razmišlju kako je očuvati i unaprijediti, kako prenijeti djeci, prijateljiima… Kao da je to nešto čega ne može nestati pa se prema njoj možemo odnositi bilo kako i uvijek će biti dobro.

Kao župnik gledam kako roditelji ne mare za duhovni život svoje djece, kao da to nije važno. Kao da je to biljka koja će nići sama od sebe i obavezno donijeti rod. Osvrnimo se i gledajmo dobro oko sebe – neće donijeti rod sama od sebe.

Koliki prekidaju vjerski odgoj svog djeteta već u osnovnoškolskoj ili srednjoškolskoj dobi. Kako će to dijete kada odraste odgajati svoje dijete u vjeri? Jesu li svjesni da time prekidaju niz prijenosa vjere i postaju odgovorni za to što njihova djeca i unuci neće doći u dodir s onim što su oni primili i u čemu su bili poučavani? Očito nisu svjesni.

Naš Dobri Pastir zato govori što je Njegov prioritet: iz Njegove ruke nitko neće ugrabiti one koji poznaju Njega i idu za Njim.

Ne obećava sačuvati naše kuće, štednju, nekretnine, dionice…pa ni naš fizički život. Ni život naših potomaka. Jer on ionako prije ili kasnije mora stati. Ali sve će učiniti da svatko dobije priliku upoznati Njega i ići za njim.

Da dođe do onog tananog dodira – koji je sam sok života – gdje se u međusobnom poznavanju između Boga i čovjeka dolazi do predokusa punine za koju smo stvoreni. Tu Bog prihvaća čovjeka i čovjek prihvaća svoga Boga. Tu jedan drugome šapću: ljubim te!

Mnogi ne razumiju što je na srcu Dobrom Pastiru. Od njega očekuju da im štiti imanje i zdravlje, karijeru i tko zna što drugo, a ne vide da se svojim molitvama i željama udaljuju od njega. Jer im nije do ove najtananije linije o kojoj brine Dobri Pastir. Na kojoj nas sve čeka. I na kojoj je od mnogih odbijen.

Onaj tko mu ipak pristupi doživjet će snagu i dubinu, visinu poznavanja Boga: ako čovjek može ići za Bogom iznad svega, Bog može za čovjekom neizmjerno više. Kako je blaženo biti u zagrljaju ruke Dobroga Pastira. Iz kojega te nitko i ništa ne može istrgnuti.

Tek tu se otvaraju vrela energije za ljudskost, dobrotu…tu su se hranili mučenici i najveći svjedoci – junaci kršćanstva. Tu pulsira energija drugoga Božjega svijeta koja je kadra mijenjati i ovaj.

Tu, na toj liniji nas čeka Dobri Pastir. I neumorno bdije, gleda tko će k Njemu prići. Onomu tko krene, doći će i Otac i Sin i kod njega se nastaniti. Obgrliti ga Duhom jedinstva koji čini da svi budu Jedno.