„I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2,7).

    Bog dolazi zemlji. Dolazi Vječni! Svjetlo od Svjetla!

Reci koje piše sveti Luka mogu iznenaditi. Čudni su nama koji u ovu noć ulazimo s posebnim iščekivanjima, tražimo u njoj nesvakidašnji sjaj i toplinu.

    Car August, upravitelj Kvirinije, naredba, popis pučanstva… Bog dolazi svom narodu koji je okupiran. Tuđini vladaju Jeruzalemom, Betlehemom, Nazaretom… Božji dolazak neće to promijeniti.

    Štoviše, dolazi baš u nezgodno vrijeme jer Josip i Marija trebaju poći na popis. S jednog kraja zemlje na drugi. Kako? Pješice, na magarcu..? A ona u visokoj trudnoći. Sve samo ne zgodna okolnost. Ali mora se krenuti…

    Kreću oni. I Bog kreće.

    Kad su stigli, za njih nema mjesta u prenoćištu. Nakon dugog i teškog puta, ne možeš se ni smjestiti kako treba. Bog dolazi, stiže ondje gdje čovjeku nije moguće živjeti kao čovjek. Ondje gdje ništa ne izgleda božanski, čak ni dovoljno ljudski.

    Bit će smješten ondje gdje prebivaju životinje. Umjesto u dječje, kućne – u stajske jasle. On to prihvaća. Znao je da će tako biti. Ulazi u sve prilike i neprilike ovoga svijeta. No, nisu jasle najveća drama.

    Jedini koji će Mu doći su – pastiri. Često najamnici, nerijetko ljudi s dna društva. Pasli su stada, čuvali ih pod vedrim nebom. Jedini će oni doći. Jedini su oni otvoreni vedrom nebu.

    Car August, upravitelj Kvirinije – oni su u svojim palačama. Isusovi sunarodnjaci – suradnici s okupatorskom vlasti – u svojim su dvorima. Toliki čestiti ljudi – svi su ove noći u svojim toplim domovima. Gosti su napunili gostinjce – ne može se u njih od gužve. Nebeska vojska dolazi onima koji su pod vedrim nebom – nebu na dohvatu. Slučajno?

    Ne, nimalo slučajno! Jer i kad bude odrastao, progovorio nebeske riječi i činio do tada neviđena djela, neće se ništa bitno promijeniti. Jer njegove riječi i djela se ne prihvaćaju ušima i očima, nego srcem. Senzaciju je važno vidjeti, čuti…

    Isusu je važno prići, napraviti mu mjesta u domu svog srca, otvoriti mu svoj život. Dopustiti mu da bude svjetlo i život našeg života, njegova nutarnja promjena i snaga.

    Pastiri će poći za nebeskim glasom. Kad Isus počne svoje poslanje, za Njim će i tada poći uglavnom ljudi iz nižih slojeva društva. Jer nemaju što izgubiti, jer se ni za što čvrsto ne drže, a voljeli bi da se mogu uhvatiti za snagu obećanog Spasitelja. Nadaju se da je konačno došao.

    Dragi prijatelji, prvi Božić je bio drama Božjeg ulaska među ljude. I od tada se nije ništa bitno promijenilo. Kao što će Djetešcu u jaslama doći tri Mudraca s bogatim darovima, kasnije će mu također doći umni i bogati. Ali njih neće biti mnogo, tek nekolicina: Nikodem, Zakej, Josip Arimatejac, sv. Pavao… To su ljudi koji su stvarno susreli Isusa jer njihov život je promijenio smjer. Počeli su činiti nesvakidašnje stvari – ušli su u čudo Božje blizine i svjetla.

    I mi smo u božićnoj noći. Isus i sada stoji. Traži, kuca na vrata, na domove naših srdaca. Ne zove nas da se skrasimo u sjaju naših lampica, ljepoti ukrasa i pjesme… Zove da uđemo u čudo Božje blizine. Zove da iziđemo iz svojih palača, toplih kutaka. Da čujemo nebesku pjesmu anđela koja kaže da je mir ljudima moguć.

    Mir, punina dobra čovjeku je moguća ako poda slavu Bogu koji je na visini, ako mu dodijeli ono uzvišeno mjesto koje Mu i pripada. Ako pustimo da Njegovo nebo prođe našom zemljom, našim srcima i domovima. I na njima ostavi svoj trag. I od ovog svijeta, premalo humanog, načini svijet po mjeri čovjeka. Ne za mene, nego za nas. Jer mir ne može imati samo jedan ili nekolicina. Imaju ga svi ili ga nema nitko.

    Blaženo je bilo te noći biti pod vedrim nebom. Pa i nemati topli dom da bi se u betlehemskoj stajici ugledalo svjetlo novoga, velikog Doma u koji stanu i nebo i zemlja. Blaženo je moći izići u susret tom svjetlu. Otvoriti mu sve. Da bi domovi naših srdaca postali domovi Njegova svjetla. Onda će i naš svijet biti po mjeri Boga i čovjeka.

Božićna noć tajanstveni je portal, skroviti ulaz u to veliko čudo.