Sv. Jeronim i njegov lav – više od priče o nevjerojatnom ljubimcu

Znamo, rodom je iz naših krajeva, prevoditelj Svetog pisma na latinski jezik… Puno toga o njemu možemo pronaći na netu, u knjigama…

Ovdje želim istaći da je bio prijatelj životinja. Često ga slikaju s lavom.

Neki kršćani ne žele čuti za životinje. A ipak, lav uz Jeronima nije samo simbol nego je – prema predajama – imao uza se stvarnog lava. Veliki čovjek i veliki ljubimac!

Ovdje smo na tragu jedne dimenzije Evanđelja koja se rjeđe ističe.

Isus je, prema Markovu Evanđelju, nakon izdržanih kušnji u pustinji obitavao s divljim zvijerima (usp. Mk 1,13). Pobijedio je Sotonu. Oko Njega nastaje novi svijet. Sklad Kraljevstva kojeg u sebi nosi sada se širi oko Njega. Zato su divlje zvijeri oko Njega u miru, kao male bebe. Anđeli prilaze i služe mu.

Ovaj boravak s divljim zvijerima ima istaknutu ulogu u najstarijem od Evanđelja, onom po Marku. Jer kad ode od zvijeri, malo tko će Isusa razumjeti i prihvatiti. Evanđelje završava u tom smislu dosta sumorno: osim majke Marije i nekolicine žena, svi su Ga napustili. Čak i Dvanaestorica apostola…pa i kad je uskrsnuo, još uvijek sumnjaju. Stoga, kad čitatelj stigne do konca Evanđelja, onda se mora u mislima vratiti na početak – zvijeri su boravile s Isusom, one su u Njemu osjećale sklad Kraljevstva, a skoro svi ljudi su promašili!

U tom smislu lav pored sv. Jeronima nije beznačajni pomodni dekor. Svetac ovdje nasljeduje našega Gospodina; lav kojem je pomogao i koji nije htio od njega otići, zapravo govori: osjećam u njemu nešto od one ljepote, dobrote i sklada kojeg su zvijeri uživale u Isusu! Priroda, životinje i biljke ne lažu i ne mogu se prevariti. Ljudi su i o Isusu i o Jeronimu mislili svašta, ali zvijeri pored njih nepogrešiva su kazaljka koja govori da su pronašli ono nešto što je tako duboko da ih osvaja i smiruje. U ovim sličicama o Isusu i Jeronimu vidimo što bi čovjek trebao biti, što svetost čini u svijetu oko sebe. Jer kad čovjek konačno stigne na svoje mjesto, kad postane onaj koji treba biti, onda dolazi do dubokog sklada sa sobom, s Bogom i s prirodom. Tako su životinje, kao i cijela priroda, i Božji dar čovjeku, ali i indikator njegove humanosti, njegove istinitosti i ispravnog odnosa prema Bogu.

Both comments and pings are currently closed.

Comments are closed.