Ima prekrasnih rijeka. Poneka znade imati prelijepe vodotokove, slapove, zavoje; pružati prekrasne prizore. No, sve te divote, koliko god mamile pogled i privlačile oči, koliko god da se činile dobrim, ipak ne mogu biti iznad onog što je zaista jedno čudo: nikad ne mogu nadvisiti sam izvor! Tamo je rijeka najbistrija, tamo je najsvježija i, ono što je najvažnije a oko najčešće ne primjećuje, tamo je voda koja krijepi i koja daje život, zdrava je i pitka. Puno je toga što izgleda privlačno, ali ne daje, ne diže sve život. A upravo je to čudo izvora!

Danas smo na izvoru! Puno je toga i u vidljivom i u nevidljivom tj. duhovnom svijetu na čemu nam pogled očiju i pogled duha može zastati, puno je toga dobroga a izvor svemu tomu je upravo u otajstvu pred kojim danas stojimo. Otajstvo Presvetog Trojstva! Ovdje je izvor svemu, ovdje sve počinje.

O Presvetom Trojstvu su napisana brda knjiga, stručnih rasprava. No, ono kao takvo uvijek ostaje misterij, božanska tajna: Jedan je Bog, ali su u njemu zapravo tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti! Tri a zapravo jedan Bog – razumu to nije lako shvatiti. Buni se, ima poteškoće. A zapravo, ono glavno, ono što je sam Bog htio, to nam je moguće shvatiti. Mi ljudi bismo rekli ovako: njih Tri su kao Jedan. Da, tako je to kod nas ljudi koji smo kao tj. na sliku Božju pa kod nas onda treba ono „kao“. No, Bog nije ničija slika, nego original i zato su njih Tri zbilja Jedan!

Što to znači? U Svetom Pismu, ako bolje pogledamo, vidimo kod Presvete Trojice nešto neobično, ali jako lijepo i toplo: kad govori Otac ne govori o sebi; On govori o Sinu (krštenje, Preobraženje); kad Duh Sveti dolazi u srce vjernika ne uči ga o sebi nego ga uči reći Abba, Oče! i Maranatha kojim se poziva Sina: Gospodine, dođi! Sin vrši volju Očevu i ide na križ, međutim ne govori-sad ću ispuniti svoje, nego Oče proslavi ime svoje! Otac će Ga postaviti iznad svakog imena, i Sinu će se prignuti svako koljeno – Otac to, evo, ne traži za sebe, tu slavu daje Sinu. Kad je otkupio čovjeka i dobio gospodstvo nad njim jer je proslavljen od Oca, Sin se nije ustoličio nad ljudima kao zemaljski gospodari nego im šalje drugog Branitelja – Duha! On će voditi dalje.

Osjetimo li kako Presv. Trojica dišu? Oni kao da vezu jedno neobično životno kolo u kojem nitko ne traži ništa za sebe, nego ljubi, radi i žrtvuje se za druge. I baš zato ga onda onaj drugi prihvaća i proslavlja! Evo Izvora Dobra, braćo i sestre! Evo čistog, bistrog i životodajnog Izvora života. Iz tog preobilja i mi smo potekli. Radi tog preobilja Isus nas je ljubio i ostavio nam svoju zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas. Da budu jedno kao što smo i mi jedno, Sin govori Ocu, dakako u zajedničkom Duhu – u Duhu zajedništva!

Evo, to je dobrota našeg Boga: taj svoj intimni život u bliskosti i zajedništvu On ne taji i ne čuva samo za sebe nego ga širom otvara i želi nas uvesti u nj. Evo, izvora svakog dobra!

Evo bogatog dara što nam ga je dobri Bog namijenio! Kako bi se promijenio život naših obitelji kad bi otac i majka tako postupali, kad bi onda i djecu odmalena učili ovako živjeti. Kako bi se naša sela i gradovi preobrazili kad bi jedni prema drugima ovako postupali!

Zapravo, već kad učimo malene da stave križ na sebe, trebali bismo im ovo tumačiti. Tek onda će razumjeti znak križa, tek onda će im biti jasno što to znači ići u život u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Onda postaje jasno da znak križa nikad ne može biti razlog podjele među ljudima; križ ne može dijeliti nego samo spajati. Jer onaj tko zna što taj znak označava, kakav je život koji između sebe dijele Presveta Trojica i nas u nj zovu, taj zna da je jednak znak križa učinjen s pet, s tri ili samo s jednim prstom.

Iz ovog izvora dobrote je potekao i naš život. Zato ne bojmo se stati pred Boga u tišini svoje sobe i zamoliti da nas puni Duhom dobrote da je možemo dijeliti. Otvorimo srce jer On se sigurno neće oglušiti. Molimo za dobrotu jer čovjek bez nje ne može – život je mogao poteći samo iz nje, samo će ga ona očuvati! Tražimo je i dijelimo.

Nemojmo sumnjati i predati se pred teškoćama života, pred sumornim raspoloženjima: ono dobro što ga danas dajemo nije samo za danas, ono je sjetva za sutra. Jer današnja mladež će voditi ovaj narod sutra kad u njem budu živjeli unuci i praunuci. Dajimo im svjetlo i dobro da bi oni iza nas rasli u svjetlijem vremenu, vremenu sa više dobra.

Po uzoru na Presvetu Trojicu učimo se misliti i promišljati i sadašnjost i budućnost, i osobni i društveni život pod vidom dobra, ne samo dobra za sebe, nego dobra i za drugog, koji jest sad živ, ali i za onog koji se tek treba roditi. Ako ono dobro koje bismo htjeli za sebe od srca budemo pružali drugome, gradit ćemo novi svijet.

Razmatrajmo o tome što je dobro za čovjeka. I molimo Gospodina da nam uvijek dade dobrotu koju ćemo dijeliti i mudrost kako to što bolje činiti.

Nek naš život ide sve više u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!