I u Isusovo vrijeme djeca su, sociološki, imala najmanje prava a ni danas još svi začeti nemaju pravo na život. Sigurno, naša civilizacija je napredovala, no za nekoliko desetljeća će se novi naraštaji čuditi kako nismo uviđali neke stvari? Ako je život životinje zaštićen, nije li čovjekov još dragocjeniji?

Isus tvrdom ljudskom srcu otvara novi pogled u istinu: treba dobro paziti da se malene – tu se misli na djecu, ali i ostale obespravljene i ugrožene – ne prezre!

Usred raznih tragedija – koje su potvrda stvarnosti i dalekosežnosti naše „slobode“ – Bog im je ipak blizu. I gleda. Bdije. Počesto razapet s njima. Anđeli, te pružene ruke dobroga Oca, nikada ih ne napuštaju. Kako je nesmotreno to previdjeti!

A svi previđamo… Svatko tko nije svjestan tolikih dobara koja je primio, teško može u pameti imati živom ovu sliku. Daj nam, Gospodine, sve više shvaćati da u našem životu nismo okruženi samo okrutnim silama, nego da na nas paze Tvoje ruke…da nas prate tvoji glasnici ljubavi i nade – anđeli!