U ono vrijeme Pilat reče Isusu:

»Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«

Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« (Iv 18,33b-37)

    Isus je vezan. Pred sudom. Rimskim. Pred silom ovoga svijeta. Zašto se prepušta? Zašto dopušta da mu sude? Kako će time pomoći uspostavi svoga Kraljevstva? Brdo razmišljanja i pitanja..

    Sve što je mogao dati, dao je. Sve što je mogao učiniti, učinio je. Jer Njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Ono je drugačije. Ne može ga se uspostaviti rušeći jedno ili drugo kraljevstvo. Iako mu ne smeta ni jedno od njih, ono je nespojivo s njihovom logikom i načinom življenja.

    Da bi se ušlo u Isusovo Kraljevstvo, ne treba rušiti zemaljska. Jer Njegovo ne ovisi o vlasti, sili… Ono počinje u srcu. Počinje ako srce čuje, vidi i svojim učini Gospodinovu riječ i život. S njima prima Kraljevstvo. Prima svjetlo novog gledanja na sebe, Boga i čovjeka. Prima ljubav da bi živio i mogao je dijeliti.

    Kad otac odgaja sina i priprema ga za život, što gleda? Znače li mu što sinovi pokušaji da dobrim ponašanjem izvuče neki dar – bit ću dobar a ti ćeš mi dati ovo ili ono? Igra koju igra sin može biti zabavna, ali otac gleda nešto drugo. Što vrijedi ako će sin ovdje ili ondje biti dobar da isposluje za sebe ovo ili ono, a ne shvaća najvažnije? A otac ga želi navesti na ispravan način gledanja na život, Boga, ljude, rad, imovinu… Ako u tome ne uspijeva, što će mu mnoštvo sinovih dobrih ponašanja da od oca izvuče danas ovo, sutra ono? Neće li ga to baciti u očaj? Jer važno je što vlada, kraljuje u sinu? Tako je i s nama pred Bogom.

    Isus je toliko toga dao – na koncu i sama sebe. Preko Njegove riječi, djela, primjera, snagom Njegova Duha Bog može kraljevati u svakom srcu. To ne može spriječiti nijedno kraljevstvo ovoga svijeta. Ne može ako srce ne dozvoljava.

    I sada, pred Pilatom, daje i posljednje što treba dati. Zadnja lekcija: svijet je toliko u tami da ne prepoznaje svoga Tvorca; Božje kraljevstvo ne samo da je drugačije nego – iako je sama dobrota – može biti optuženo i suđeno od kraljevstava ovoga svijeta. Može biti osuđeno na njihovim sudištima, može i u srcu djece Božje.

    Prizor koji mjeri dramu ovoga svijeta. I naših srdaca. Isus je i sada Svjetlo svijeta. I sada poučava onog tko se ne snalazi i traži istinu. I onaj tko je od istine čut će Njegov glas.

    Pilat se samo čini da sudi Isusu. Zapravo, Kraljevstvo – iako odbacivano – sudi svako ljudsko srce. Pred njim svako srce pokazuje što kome pripada.

    Pratiti sud Isusu i Njegovu Kraljevstvu znači i sam stupiti na scenu: tu kuca čas istine za svakoga. Jer sud koji sudi Isusa pita i mene: a ti, od kojega si ti svijeta? Od ovoga? Ili si od istine? Jesi li vidio u Isusovoj riječi, u Njegovu životu novo nebo i novu zemlju? Jesi li oni tvoji, a ti njihov?

***

Gospodine, kao djeca smo.

Ali ne u onom najboljem, što vodi u kraljevstvo Božjem.

Nego u onom djetinjastom.

Vidimo i kukamo tek kada nevolja dođe do nas.

Tek kada pritisne nas, onda počinjemo misliti o dobru i zlu.

Tek onda, nemoćni, sjetimo se Tebe. Zazivamo…

Voljeli bismo da smiriš kaos ovoga svijeta.

Da sve opet bude lijepo, kao u najljepšim danima.

Ali da to ide bez nas. Bez mene.

Teško mi je prihvatiti da sam dio tog kaosa.

Da i mene trebaš nekako dovesti u red.

Kad gledam probleme drugih, vidim da ljudima nedostaje samo malo dobre volje.

Prema Tebi, prema čovjeku.

I sve bi bilo drugačije. Novo. Bolje.

I čovjek i životinja i cvijet, sve bilo sinulo novim sjajem.

Ali vidjeti kaos u sebi, priznati da sam i ja u njegovu vrtlogu – o, to teško ide.

Nemam snage za to.

Budi sa mnom i daj mi snage vidjeti svoj kaos.

Priznati svoja lutanja.

Da bih mogao doći do onog velikog trenutka – stići na prag „malo dobre volje“!

One koja dolazi iz drugačijih misli, drugačijeg srca.

Koja dolazi od Tebe, iz Tvoga svijeta.