19 rujna, 2024 
Ivica Čatić 
(Nagovor pred kard. Pietrom Parolinom na proslavi 325. godišnjice sklapanja Karlovačkog mira u Kapeli mira, 18. rujna 2024. g. u Srijemskim Karlovcima)
U Post 13 Sveto pismo nam pripovijeda kako se razdvajaju Abraham i Lot, njegov nećak (11,27). Od sada će Biblija pratiti Abrahama koji će postati utemeljitelj novog naroda – izabranog od Boga da se po njemu blagoslivljaju sva plemena na zemlji (12,2-3). Ovo odvajanje biblijski pripovjedač iznosi živopisno, na način bremenit porukom.
Iako tuđinci i pridošlice u Kanaanu, Abraham i njegov nećak su uspješni. Krenuvši na Božji poziv, nisu ušli u zonu propasti. Naprotiv! Obojica napreduju. Napredak, kao plod strpljivog ljudskog rada i Božjeg blagoslova, donosi mnoga dobra i prednosti. Međutim, otvara i važna pitanja koja traže mudar odgovor.
Abrahamova i Lotova stada toliko su se umnožila da više ne mogu opstati zajedno na malom prostoru. Kako riješiti nastali problem? Abraham i Lot će se odijeliti da si naprave više prostora. Dijele se jer su napredovali! Umjesto da glavna vrijednost bude očuvati zajedništvo i blizinu u kojoj su do sada uživali Božje vodstvo i zaštitu, odluka je na prvo mjesto staviti ekonomski napredak – očuvati stada koja se množe.
Je li Lot, kao mlađi, trebao dati prednost Abrahamu neka riješi problem? Vjerojatno je trebao, jer Abraham je bio poglavar zajednice. No, Abraham pun dobre volje, predlaže miran način rješenja problema: neka nećak Lot izabere koju će zemlju uzeti sebi. U biti, dao mu je mogućnost da sebi uzme i onu teritoriju koju je već Bog Abrahamu obećao dati u baštinu. Spreman je odreći i onoga što je njegovo samo da se očuva mir, ako će to umiriti nećaka Lota.
I Lot kreće – izabire ono što je bilo za oči primamljivije – bogate i plodne predjele koji su izgledali kao „Gospodnji vrt“, kao „egipatska zemlja“ koja je bila plodna zahvaljujući Nilu.
No, plodovi ove odluke neće za Lota biti pozitivni. Kasniji razvoj događaja iznijet će na vidjelo da je loše odabrao. Naime, već u sljedećem, 14. poglavlju postaje žrtva pohlepnih kraljeva pa ga Abraham kreće spašavati, a u 19. poglavlju ponovno je u opasnosti jer su Sodoma i Gomora pod kaznom Božjom, iz čega ga ponovno Abraham spašava.
Upravo ti događaji govore o dalekosežnosti odabira koje su učinili pri odluci da se odijele i koju zemlju će odabrati. Postaje jasno da Lotov put nije blagoslovljen jer je birao – poput Adama i Eve – ono što je primamljivo za oči. S druge pak strane, Abrahamova mirotvorna odluka je blagoslovljena. Već ovdje, prije negoli se Božja obećanja počnu ostvarivati u njegovu potomstvu, on je suradnik u Božjem djelu spasenja. Kroz njega dolazi izbavljenje nećaku Lotu. Razlog tomu jest što je Abraham ostao na liniji Božjoj. Mogao se na miran način odijeliti od dobara ovoga svijeta da bi prionuo uz Božji put.
Nakon što je Abraham mirno Lotu prepustio bolji dio, Bog mu obnavlja svoja obećanja. Važno je uočiti kako se Božja obećanja događaju svaki puta nakon što se Abraham uspije odvojiti od najbližih ljudi da bi pripadao prije svega Bogu. Prvi puta se odvojio od očinskog doma (12,1; usp. 10,32), ovdje se odvaja od nećaka Lota (13,14-17) a treći puta to će se dogoditi kada bude spreman odvojiti se odnosno žrtvovati svoga sina Izaka (22,15-18).
Odijeljen od onoga što je primamljivo za oči, Abraham pripada Bogu. Kroz njega može doći Božje spasenje. Zato je na blagoslov svom nećaku Lotu. Da je s njim ušao u borbu, da je išao silom prisvojiti nešto od dobara za sebe, više ne bi bio na Božjoj liniji i ne bi mogao biti donositelj spasenja.
Gotovo na isti način postupat će Abrahamov sin Izak u svojim životnim borbama. Iako o njegovim djelima Knjiga postanka govori neusporedivo manje, među te malobrojne ulazi i njegov mirotvorni način postupanja sa svojim susjedima. I njemu – nakon što se pokazao mirotvorcem (26,23-25) – Bog obećava potomstvo i blagoslov.
Tu vidimo jasnu poruku za sve nas koji smo također Abrahamovo duhovno potomstvo i smatramo ga praocem svoje vjere – za židove, kršćane i muslimane. Mirotvoran način postupanja može značiti na jednoj strani odvajanje od globalnih trendova, od materijalnih resursa i drugih dobara. No, ako se ono događa zbog potpunijeg prianjanja uz Božji put – a iz Abrahamova i Izakova primjera vidimo da tu istaknuto mjesto pripada upravo miru – bit će blagoslovljeno. Jer otvara prostor da se Božje spasenje može se ostvariti u konkretnim povijesnim okolnostima. Biti mirotvorac, stoga, znači očuvati ono što su pojedini ljudi i narodi do sada postigli te otvarati put novim Božjim blagoslovima. Pojedini narod tako osigurava svoj identitet Božjih izabranika i put u trajni blagoslov. Ako humanisti znaju reći da je i najgori mir bolji od najboljeg rata, iz Svetog pisma učimo da se ni „najboljim ratom“ ne može postići ono što mirotvorcima može dati blagoslov Božji.
Više fotografija (preuzete sa srijembiskupija.rs):
Više informacija o događaju na linkovima:
https://www.facebook.com/photo?fbid=859333502842430&set=pcb.859336476175466
Posted in 