Što bijaše u početku? U početku bijaše radost. Raduj se, milosti puna! Ali naš prijevod evanđelja ne kaže tako, ni molitva. Oni kažu: zdravo, Marijo! Tek kad molimo u uskrsnom periodu, onda Crkva kaže: raduj se, raduj, Kraljice neba! Kao da bi radost bila rezervirana tek za dane poslije Uskrsa.

Ipak, Luka nije stavio hebrejski pozdrav: šalom, mir. Stavio je grčki haire koji doslovno znači raduj se. Anđelove riječi daju do znanja da ono što sada počinje jest razlog za Marijinu radost. Mi koji pamtimo lijepe božićne noći, slavlja koja su nas znala potpuno obuzeti i ponijeti, odmah ćemo pomisliti na njih….na divne božićne dane, svjetlucanje ukrasa na kićenim borovima.

No, Božić po Mariji nije išao kao što idu naši božići. I Marija, kao i svi vjerni Izraelci, čekala je obećanog Spasitelja. Moćnog, osloboditelja, preporoditelja. Koji će uvesti ono što su iščekivali stoljećima: nastup kraljevstva Božjega. Dakle, to će biti pojava kakve još nije bilo, smatrali su. Veličina nad svim veličinama.!

A anđeo joj govori da ima začeti dijete! Umjesto izvanrednosti, stvari će ići običnim redom. Istina, začet po Duhu Svetom, ali ona će ga nositi kao sve druge majke, odgajati, osjetiti teret odgoja. Umjesto brzog i velikog društveno-političkog preokreta, Marija će ići u pomoć rođakinji Elizabeti.

Istina, posebni sjaj bljesnut će Mariji i Josipu one božićne noći, pjevat će anđeli, čuda im pričati pastiri. Ali…i prije i poslije toga sve ide obično. Išli su kao i drugi ljudi na popis stanovništva, podnose teret putovanja. I kad su stigli, za njih nema mjesta ni pod jednim krovom.

Nakon čuda božićne noći, stvari idu kao i kod svih drugih obitelji. Ništa posebnoga. Umjesto lijepih tonova, prigodom prikazanja u Hramu starac Šimun o Isusu govori uzvišene stvari, ali Mariji obećava mač boli. Kad je imalo 12 godina, dijete im je pobjeglo dok su išli na hodočašće. Istina, pokazat će začudno znanje i mudrost dok bude raspravljao s učiteljima, ali Isus je dijete kao i druga djeca. Treba uložiti trud da Ga se čuva, odgaja…

Raduj se, Marijo! Sina Božjeg ti ćeš roditi. Točno, ali sve će ići tako obično, predvidljivo da ni njihovi sugrađani, Nazarećani, neće primijetiti ništa neobično. No, kad Isus odraste i počne javno djelovati, mač boli će sve više pritiskati Maijino srce kod bude gledala kako Ga odbacuju, pripremaju mu osudu, muku i smrt…

Božić, rođenje Sina Božjega jest ono što nadilazi sva očekivanja, mogućnosti ljudske mašte. No, Njegovo utjelovljenje stvari je utjelovilo, počovječilo do običnosti.

Sin Božji u toj mjeri je postao čovjekom da ga samo moćne riječi i djela izdvajaju, ali nemaju svi oči da ih vide. A sve ostalo – obično, dani obični kao i kod drugih. Dok ne bude došlo do suđenja, mučenja i križnog puta.

Raduj se, Marijo! Da, radovat ćeš se ako budeš mogla u običnosti života prepoznati Božić koji je tu. Sina Božjega koga si dala ovomu svijetu. Radovat ćeš se ako možeš ispod uobičajenog pokrova svakodnevice pratiti božanski trag ovom Zemljom. Ako kroz privid njezina sivila možeš nazrijeti svjetlo, sjaj od neba i zemlje stariji.

Ne jedan događaj, ne jednu ili drugu traumu nego cijelo lice i naličje života treba razgrnuti da bi se ispod njega pronašlo Onoga koji Jest. U tami vidjeti svjetlo, ispod sivila boje, umjesto ravnodušnosti živjeti – radost.

Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? Kako otkrivati skriveno lice stvarnosti koje ljudsko oko nije vidjelo? Duh Sveti sići će na te…sila će Svevišnjega počinuti na tebi. I otkrivat ćeš, promatrat ćeš…veličat će duša tvoja Gospodina. Srce će ti gledati ono što oči ne mogu: velika djela koja čini Svesilni.

Jer Bog, kojemu ništa nije nemoguće, drži ovaj svijet. On je duša i život ovoga svijeta, koji sam u sebi nema dovoljno razloga da živi. No, prema Obećanoj zemlji, kao otac sinčića miljenika, nosi ga njegov Tvorac.

Neka mi bude po riječi tvojoj! Nek se po riječi tvojoj dogodi Božić, susret Boga i čovjeka. Neka krene radost, taj sjaj koji se rađa kao čedo susreta. Ona će biti znak da je Bog živ u srcu čovjeka. Da je Sina Božjega prihvatila Njegova majka.

Marijo, tvoja radost putokaz je našoj vjeri. Ona neka je preporađa, neka joj donosi živoga Isusa, Sina Božjega. Neka joj otvara oči za Njega koji kraljuje i danas i uvijeke. Neka je uči otvarati se svom Božiću, primanju sjaja koji je od neba i zemlje stariji. Preporađati se u tom sjaju, skupa sa stvarnošću koja je okružuje. Nek sve bude preporođeno u Tvojoj radosti i sjaju.