Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju:

“Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!”

Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva – nastavi Abram – jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.” Ali mu Jahve opet uputi riječ: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.” Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.” A onda doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.” Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.

Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti – u vrijeme koje je Bog označio. Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. (15,1-6; 21,1-3)

***

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo:

Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.

Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. (11,8.11-12.17-19)

***

Iz Evanđelja po Luki

Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem.

Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. (2,22.39-40)

***

Blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa u misnim čitanjima svraća nam pozornost na dvije obitelji. Svaka od njih stoji na početku jedne od epoha u povijesti spasenja.

Početak Svetog pisma, odnosno prvih 11 poglavlja Knjige Postanka, prikazali su stvaranje svijeta i ulazak grijeha u nj. Divno Božje djelo narušeno je, izgubio se prvotni sklad i mir, ljepota stvorenja.

U 12. poglavlju Bog kreće obnoviti svijet. Za tu svrhu uzet će Abrahama. Ako je svijet do sada napuštao riječ Božju i život tražio na putovima koji su joj suprotni, Abraham će napustiti sve drugo da bi živio od Božje riječi.

Njegova obitelj nije kompletna – on i Sara nemaju potomka. Gospodin obećava da će mu – ako bude hodio njegovim putovima – podariti i potomka i blagoslov za obitelj i svekoliko potomstvo nakon nje. Dakle, Abrahamova obitelj, hodeći u vjeri, živjet će ne po mjerilima svijeta nego po Božjim standardima.

Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa također ide tim smjerom. Dobivši sina, taj veliki dar s neba – a svako je dijete, u konačnici, dar s neba – Josip i Marija idu u Jeruzalem, u hram, zahvaliti Bogu. I još više – prikazati prvorođenca. Reći Bogu da mu ga izručuju, daju mu ga. Svjesni su da su ga dobili od Boga i ne mogu mu ga uskratiti. Nemaju na taj način pravo na nj.

Obje ove obitelji, svaka na svoj način, su zajednica drugačija od svijeta oko njih. Štoviše, svaka od njih jest početak novoga svijeta. I zato se ne uklapa u trendove koji je okružuju. Jer vjerna je Bogu. I stoga svjesna da kroz nju Bog čini nešto novo. Da u njoj i pomoću nje ozdravlja stari svijet, zapravo podiže novi.

Ako se pitamo što bi obitelji vjernika trebale biti, odgovor nam daju ova misna čitanja. Svijet oko nas može se pitati o smislu obitelji, njezinu identitetu, tražiti koji su principi, recepti za njezinu sreću i uspjeh.

Vjernici neće na tom planu lutati. Oni znaju da su njihove obitelji drugačije od svijeta, inače nisu više vjernici. Znaju da je njihov uspjeh zajamčen jer Gospodin im je obećao blagoslov. Znaju da imaju siguran recept jer ga ne dobivaju od zbrkanog svijeta nego od Tvorca svakog dobra.

I tu dolazimo do praktičnog problema. U konkretnom život mnogo je obitelji koje ne mare za Božju riječ. Neke od njih se smatraju pobožnima, ali samo utoliko što će sklopiti ruke da Bog blagoslovi njihove putove. One koji su oni odabrali. A neće se pitati koji je put Božji? Bog bi trebao amenovati ono što oni odrede za sebe, umjesto da oni amenuju ono što je on odredio.

I zato se ne treba čuditi što je sve manje blagoslova: sve je manje mira, razumijevanja, sklada. Ne može biti drugačije ondje gdje se ne ide Božjim putem. Uzalud je umnažati molitve i žrtve ako ne marimo za Božji put. Ako ne želimo biti dio njegovog svijeta nego tražimo da on naše krive linije proglasi ravnim, naše crnilo proglasi bijelim, nas kao dio starog i kaotičnog svijeta proglasi novim svijetom.

Pred tajnom Svete obitelji svaki kršćanin treba stati i sebi odgovoriti želi li živjeti svoju obitelj ovako kako nam riječ Božja objavljuje. Ili će se i dalje smatrati vjernikom, ali će napustiti i put Božji i blagoslove koje nam je obećao?

Da, na koncu se dolazi do dileme: kojem svijetu želim pripadati ja i moja obitelj – ovom zbrkanom neurednom ili ćemo kročiti u smjeru Božjeg svijeta, vjerujući mu da će nas tada blagosloviti? Na koncu dolazimo do jednostavnog pitanja: vjerujem li Bogu ili ne?

Kad bi naše obitelji pozitivno dogovorile na ova pitanja i krenule, mogle bi iz bogatstva riječi Božje učiti o receptima za blagoslovljeni obiteljski život. Ovako imamo situaciju da i mladi i stari gutaju filmove, serije i savjete raznih influencera koji ni sami ne mogu svoj život staviti na održive temelje. Oni od njih traže rješenja, putokaze.

Ako je drastično porastao broj razorenih obitelji, to nije čudo. Čudo bi bilo kad bi rezultati bili dobri a radimo naopako, kad bismo uspijevali stići na cilj vozeći u pogrešnom smjeru.

Misna čitanja, dok nam prikazuju dvije blagoslovljene obitelji, pitaju nas u kojem smjeru mi vodimo naše? Na koju stranu smo skrenuli na raskršću života? Jesmo li svjesni svojih odluka i njihovih neizbježnih posljedica?