Evanđeoski odlomak donosi posljednji dio Isusove svećeničke molitve (Iv 17,1-26), koju smo u cijelosti pročitali ovih dana kao našu pripremu za svetkovinu Duhova:

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:

»Ne molim samo za ove

nego i za one

koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:

da svi budu jedno

kao što ti, Oče, u meni

i ja u tebi,

neka i oni u nama budu

da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

I slavu koju si ti dao meni

ja dadoh njima:

da budu jedno

kao što smo mi jedno —

ja u njima i ti u meni,

da tako budu savršeno jedno

da svijet upozna da si me ti poslao

i ljubio njih kao što si mene ljubio.

Oče,

hoću da i oni koje si mi dao

budu gdje sam ja,

da i oni budu sa mnom:

da gledaju moju slavu,

slavu koju si mi dao

jer si me ljubio

prije postanka svijeta.

Oče pravedni,

svijet te nije upoznao,

ja te upoznah;

a i ovi upoznaše

da si me ti poslao.

I njima sam očitovao tvoje ime,

i još ću očitovati,

da ljubav kojom si ti mene ljubio

bude u njima

— i ja u njima.«

(Iv 17,20-26)

Nije moguće zamisliti ništa veće i više od ovoga za što Isus moli Oca. Da svi budu Jedno s Bogom – to je vrh. Nema dalje. To je cilj. Za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi…govorio je sv. Augustin.

Sjetimo se zabezeknutog Filipa kad mu je Isus rekao: kako misliš – pokaži nam Oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Možemo samo nagađati koliko mu je nakon ovog “objašnjenja” bilo jasnije? A sada je to čudo međusbnog prebivanja i prožimanja osoba – to duboko jedinstvo u onom Jednom – pred svakim učenikom. Ako Isus moli da u to uđe svaki koji je Njegov, onda je jasno da to trebamo prihvatiti kao sigurno.

Ovo nije plan koji će se početi ostvarivati u našoj blaženoj vječnosti. On misli da to treba početi za našeg smrtnog života . da svijet vidi i da preko toga dođe do važnih spoznaja. Naše “biti Jedno” s Bogom mora se moći doživjeti u našoj okolini – ako smo u tom jedinstvu čut će se u našoj riječi, vidjeti u našem pogledu i djelima…

Isus ne samo da moli za nas…spreman je svoju slavu podijeliti s nama. To znači da nas želi obdariti takvim darom za kojeg ne znamo i ne možemo moliti jer on je iznad svih naših misli i pojmova.

Tako On gleda na nas…to je u Njegovu srcu.

To je plamen koji Ga nosi prema nama.

O, dođi Duše Presveti…daj nam osjetiti tu istinu. Nek ona u nama upali novi plamen kojim ćemo ići u susret našem Stvoritelju!