Nastavljamo čitati Isusovu svećeničku molitvu:

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:

»Oče sveti,

sačuvaj ih u svom imenu

koje si mi dao:

da budu jedno kao i mi.

Dok sam ja bio s njima,

ja sam ih čuvao u tvom imenu,

njih koje si mi dao;

i štitio ih te nijedan od njih ne propade

osim sina propasti,

da se Pismo ispuni.

A sada k tebi idem

i ovo govorim u svijetu

da imaju puninu moje radosti u sebi.

Ja sam im predao tvoju riječ,

a svijet ih zamrzi

jer nisu od svijeta

kao što ni ja nisam od svijeta.

Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta,

nego da ih očuvaš od Zloga.

Oni nisu od svijeta

kao što ni ja nisam od svijeta.

Posveti ih u istini:

tvoja je riječ istina.

Kao što ti mene posla u svijet

tako i ja poslah njih u svijet.

I za njih posvećujem samog sebe

da i oni budu posvećeni u istini.«

(Iv 11,b-19)

Ova etapa molitve uvodi veliku novinu. Bilo koju riječ izabrali – pa i najveću koju možemo zamisliti – ne možemo pretjerati ako želimo izraziti važnost novine koju ovdje prvi puta susrećemo. Jer nigdje se prije ovog evanđeoskog retka ne govori tako visoko o čovjeku.

“Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu…da budu jedno kao i mi”. Biti Jedno s Ocem i Sinom u Duhu Svetomu. Nema dalje. Jer ne može čovjek iz zemaljske perspektive zamisliti više od ovoga. To je najviše što se može zamisliti i ljudskim riječima izreći. Biti jedno s Bogom… Crkvena pjesma to lijepo kaže:…zaboraviti sebe želim, uronit u Te srcem cijelim!”.

Zbog toga je Isus svijetu objavio Oca, zbog toga je one koji su Njegovu riječ prihvatili štitio…zbog toga se sada za njih tj. za nas zauzima kod Oca. Jer ljubav želi biti s Ljubljenim, želi se sjediniti s njim i biti jedno. To i Bog – koji već jest Jedan Bog iako su u njemu Otac, Sin i Duh – želi postati s čovjekom. Želi ga uzeti u svoje Jedno.

Isus zna da će nakon Njegova odlaska učenici naići na protivljenje svijeta. No, ono što im otvara dovoljan je razlog za radost. Ne samo kratkotrajno dobro raspoloženje. Nego puno više.

Ako radost nastaje pri susretu, koji može biti kratak ali je iskren i dobrohotan, kakva radost treba biti pri sjedinjenju s Bogom? Zbog toga Gospodin govori o punini svoje radosti koju predaje učeniku.

Punina radosti!

Učenik je ima kao trajni dar ako Isusovu riječ proživljava kao istinu. Ako joj je posvećen. Zato Isus moli da Njegovi budu posvećeni u istini. Možemo biti posvećeni mnogim stvarima u životu, ali ne bismo smjeli ispustiti i ovu posvećenost. Tek ona može sve uskladiti i svemu dati smisao. I u času kad nešto činimo, ali i da vidimo koji su mjeseci i godine pripremali ovaj čas i kakav će on utjecaj imati na godine koje će doći. Istina kakvu ne možemo sami dokučiti a kamoli joj se posveti.

Istina da nas Otac želi sjediniti sa sobom i sa Sinom u Duhu Svetomu…

Dođi Duše Presveti, posveti nas u Istini…