„Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ (Lk 23,11)

Gospodin Isus je svom dušom čeznuo blagovati Pashu sa svojim učenicima. Želio je slaviti s njima slavlje Prijelaza. Nek dožive da ih Gospodin oslobađa. Da je posred njih kao onaj koji služi. Koji ne traži ništa za sebe nego daje njima.

Juda je onaj koji na prvom mjestu gleda sebe. I zato ne pripada u ovu večer, ne može ući u njezinu snagu. Pred zajednicom Bog se do kraja ogoljuje: otkriva da je ljubav koja se daje. Da bi oni živjeli. Da bi prešli od slugu u prijatelje, od prijatelja u braću! Sinove Očeve.

Učenici su zbunjeni, ne uspijevaju otpakirati sav naboj trenutka. Neće to uspjeti ni tolika druga lica u ovom podužem evanđeoskom tekstu. Jer svi oni su Isusu dodijelili neko mjesto. Svi oni su Ga podesili prema svojim očekivanjima, uokvirili u svoje potrebe…

Zato od sebe ne mogu stići k Njemu. Od svojih zatvorenosti i principa ne mogu mu širom otvoriti vrata a kamoli izučiti Mu se. Kamoli prostrijeti svoj život pred Bogom, Stvoriteljem i Životvorcem. Na blagoslov. Na mir.

Jedan, samo jedan će uspjeti. Razbojnik! Dragocjeno je što nam evanđelist Luka bilježi da je taj čovjek bio razbojnik, ološ. I tim je čudo njegova susreta s Isusom veće.

Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju! Možda najčudnija rečenica u cijelom Novom zavjetu! Nije čudo ovih riječi moglo oslabiti ni to što se radi o razbojniku i nitkovu.

Čudo Božje nitko i ništa ne može zaustaviti. Osim čovjeka i njegove zatvorenosti, zakopčanosti u sebe.

Ovaj razbojnik napravio je malo čudo: uspio je izići iz okvira svoga života! Uspio je konačno odgurnuti od sebe sve ono što život nije, sve što bi ga moglo dijeliti od Stvoritelja.

Priznao je da kaznu križa izdržava zasluženo. Tim je korakom krenuo u pravom smjeru! Njegov život zapravo nije život i sada ova kazna to jasno pokazuje. Konačno to priznaje i odjeljuje se od ne-života. Konačno ga više ne grli.

Tako oslobođena i očišćena oka spoznaje da Isus ovamo nikako ne pripada. Koliko je poštovanja imao prema Isusovom čistom životu ispunjenom dobrotom, samo Bog zna.

Isus, koji dobro zna što je u čovjeku, osjeća da je biće ovog razbojnika konačno slobodno. Konačno se odijelio od onoga zbog čega je postao nitkov i živio ne-životom. I konačno pogled upro u čistoću i dobrotu Božju.

I evo čuda: obećava mu veliki Prijelaz: slavit će Pashu na neočekivan način. Još danas bit će s Isusom u raju! Za nas čudo! Za Boga normalna stvar kad naiđe na čovjeka koji mu se otvara. Koji je spreman za Prijelaz. Za slavljenje Pashe svoga života.

Isus je posred nas kao Onaj koji poslužuje. Da bi naš život ušao u slavlje i svoju puninu, On je došao živjeti, propovijedati, liječiti i – umrijeti za nas. Za našu proslavu. On je Onaj koji nas poslužuje. Riječu, djelom i svojim životom.