Iz Evanđelja po Mateju (5,7-37):

“Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude.”
“Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu.”

***

Ti, Gospodine, na našu prepredenost, na lijenost kojom otupljujemo Tvoju riječ i zamračujemo Tvoje svjetlo, govoriš: „a ja vam kažem“!

Tu je zaokret, tu je čvrsta točka od koje može početi nešto novo.
To je NE našim rješenjima. To je NE našoj mudrosti. To jest poništenje naših isprika, razbijanje naših iluzija…

Ali to je i Tvoja čvrsta ruka…ruka Dobrog Pastira iz koje nas nitko ne može uzeti ako se njoj predamo!
To je pružena ruka Ljubavi koja sjaji Istinom.

Tvoja riječ je istina. I ide duboko, više nego je po mom ukusu.
Preduboko za slab čovjekov duh.

Toliko duboko da ne vidim sve…

Samo osjećam: zoveš me u dubine…k Tebi.
Govoriš mi: ti si dublji nego misliš, plitke misli nisu te dostojne!
Ti si veći…

Toliko si velik da ti ne pristaje površno gledanje na brata, strast koja ne vodi nikamo osim u žalosti i bol, brzopleta odluka koja će pokidati ono što više nikada neće moći srasti…ne pristaje ti nesigurnost kojom bi zvao Boga da jamči za istinu za koju se ti trebaš izložiti, biti joj prvi jamac.

O, Gospode, ne znam od čega sam veći, od čega nisam.

Ipak, vidim da si u meni već nešto učinio:
strah da krenem za Tvojom riječi, iz plićina u dubine dobra, uči me da su duboka dobrota i hrabrost povezani, jako povezani…a za učiniti nešto iz sile, iz strasti ili uznositosti ne treba puno – dovoljan je moment ludosti!

Biti plitak a žaliti se kako je svijet naopak, nije rješenje.

Zato u tvom uzvišenom „a ja vam kažem“ čujem opomenu:
„ne bude li vaša pravednost veća od one farizeja…“

Ali učiš me također da Tvoje „a ja vam kažem“ ne može biti prijetnja ako prije nije bila ohrabrenje. Ona mi govori:
a ja ti kažem, ti možeš život dizati ispravnim pogledom, možeš liječiti pravom riječju upućenom bratu, možeš biti vjeran svom bračnom drugu i samom sebi, možeš stati za istinu bez straha jer tada je Gospod na tvojoj strani – bez istine nema ni tebe!

Vidim: Tvoja riječ želi u meni sve činiti novim, moje dubine čistim; dostojnim svjetla. Dostojnim Tebe.

Da bih mogao u dubine dobra.

Gospodine, pomozi mi hoditi u Tvom svjetlu i radosti.