U prva tri evanđelja, kod sinoptika Ivan Krstitelj predstavljen je kao prorok koji djeluje u pustinji (Mk 1,3). Njegov izgled i način ishrane čine ga asketskom pojavom (Mt 3,1-6), što će suvremenike navesti da ga smatraju oličenjem proroka Ilije koji treba doći i sve obnoviti (Lk1,17; Mt 17,10-13; usp. Mal 3,23; 4,4-6). Evanđelist Luka ga predstavlja kako poziva na pripremanje puta Gospodinu (Lk 3,4). Ivanova poruka kod sinoptika, u najkraćim crtama, koncentrira se na najavu skorog nastupa kraljevstva Božjega koji će biti praćen danom suda i gnjeva nad grešnicima koji će pročistiti Izrael (Mt 3,12; Lk 3,9.17; usp. Jl 2,1-3; Ob 18; Mal 4,1). Za Ivana taj dan je blizu a inaugurirat će ga Onaj koji dolazi iza njega (Mk 1,7-8; Mt 3,11-12 : Lk 3,16). Kao pripremu za nastup ključnih događaja povijesti spasenja, Krstitelj poziva narod na odricanje od grijeha i obraćenje. Vanjski izraz kojim narod pristaje uz njegovu poruku bio je ulazak u obred krštenja koje je Ivan prakticirao na Jordanu (Mk 1,4).

Nakon što je evanđelist Luka naveo niz imena moćnika koji su ravnali kraljevstvima ovoga svijeta (car Tiberije, upravitelj Judeje Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, Lizanije tetrarh Abilene, veliki svećenici Ana i Kajfa), na scenu uvodi Ivana Krstitelja koji najavljuje kraljevstvo Božje. Kako ga Ivan zamišlja obraćenje, kojim smjerom treba krenuti? Svoje viđenje otkriva u razgovoru s mnoštvom:

Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.” Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: “Učitelju, što nam je činiti?” Reče im: “Ne utjerujte više nego što vam je određeno.” Pitahu ga i vojnici: “A nama, što je nama činiti?” I reče im: “Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom (Lk 3,11-14).

Adventski hod uvijek s velikom čežnjom i nadom gleda prema božićnoj noći, nada se njezinu sjaju. U tom hodu od velike su važnosti ove Ivanove riječi. Prije njih pozvao je slušatelje da Gospodinu pripremaju put. A sad govori kako činiti djelima. Onima koji su dublje u vjeri kaže da onaj tko ima treba dijeliti svoja dobra s drugima. Onima koji su tanki u vjeri ili su tuđinci kaže neka postupaju pravedno, po propisima i to će biti dosta – za njih je dovoljno da krenu živjeti pošteno. Mnogi ove riječi preskoče, ne smatraju ih važnima. Misle da su samo priprema za Isusov pojavak. Nešto uvodno i stoga manje bitno – kao predgrupa na koncertu. No, to je velika greška!

Ove Ivanove riječi nisu „nešto prije Božića“. One su početak Božića, njegovi prvi koraci. Tko ne napravi prve, neće napraviti ni sljedeće. Zašto? Ovdje Ivan, dok navodi riječi proroka, govori o onome što je za Izraelca srž jubilejske godine. Jer prorok Izaija upravo na to misli dok poziva na pripremanje puta Gospodinu (Iz 40,3-5). Stari zavjet je najavio da kada kraljevstvo Božje bude nastupilo, ljudi će jedni drugima davati slobodu, oprostiti dugove i uvrede, dijelit će dobra oni koji imaju onima koji nemaju (usp. Lev 25). Luka evanđelist nam u konačnici želi reći: to je stvarnost koja se događa u noći rođenja Božjega Sina. Tada je nebo podijelilo sa zemljom svoje najveće dobro: Bog se do kraja daje čovjeku! Započinje velika godina milosti Gospodnje.

Ne može ući u snagu božićne noći onaj tko ne upije ovoga duha. Ne može osjetiti njezine boje i ne može iskusiti njezine blagoslove i njezin sjaj onaj tko za ovoga duha dijeljenja i dobrote ostaje zatvoren. Nužno će ostati izvan njezine suštine, nedodirnut od njezine snage. Jer svoj život upravlja u nekom drugom smjeru. To se dogodilo mnogima i zato je Isus rekao: „dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim“ (Mt 11,18)! Ove Isusove riječi govore zašto mnogi nisu prihvatili Ivana i njegovu poruku. Zašto neće prihvatiti ni Sina Čovječjega. I zašto su mnogi promašili čaroliju prve božićne noći, i Isusovu odraslu dob i veliku godinu milosti Gospodnje koju je otvorio…i sjaj svih drugih božićnih noći. Jer o drugima loše misle, neće im uputiti dobru riječ, neće dati, oproštenje, novu priliku. A kamoli da će svoja dobra krenuti dijeliti s drugima. Možda će od viškova ubaciti neki sitniš da prođe red jer – „sad je vrijeme darivanja“. Ali duhu dijeljenja kojim Nebo pohađa zemlju u božićnoj noći neće se otvoriti. Što dobivamo? Dobivamo mnoštvo ljudi koji će ostati zatvoreni u svojim srcima, u svojim sobama. Njima je nedostupan sjaj i čarolija božićne noći koju su doživjeli pastiri kada su pohitali prema Betlehemu i čuli kako anđeli pjevaju pjesmu radosti: slava Bogu na visini, mir na zemlji ljudima dobre volje. Postoji božićna bajka. Postoji sjaj od neba i zemlje stariji (kako kaže naš crkveni himan), ali njega se ne može nalijepiti izvana kao naljepnicu, ne može ga se namazati odozgor kao što se na isti način ne može usjajiti ni blatnjavu cipelu. Zato je pruženi prst sv. Ivana Krstitelja velika pomoć i orijentir. On kazuje u kojem pravcu treba stvari stavljati na svoje mjesto. Kazuje gdje su prepreke koje Isusova učenika zatvaraju od duha dijeljenja, od bajke i sjaja božićne noći. I godine milosti Gospodnje koja treba osvijetliti cio život.