„Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom“ (Mt 2,10)

Kakva je to zvijezda bila? Koliko krakova je imala? Koje boje je bila?

Kako su je prepoznali među mnogima?

Tko su bili ti kraljevi? Je li to zapisano u svjetskim kronikama onoga vremena? Je su li pronašli arheolozi..?

Naše vrijeme i naš mentalitet, dragi prijatelji, ima svoja pitanja. Hoćemo li pronaći odgovore na njih, ne znamo. Pokoljenja zapadnog kršćanstva prije nas nisu u tome uspjela. Namnožili su se prijedlozi, ali baš njihova množina govori da nismo sigurni što nam je držati kao sigurno.

Za razliku od nas, tri kralja – odnosno tri mudraca – tražili su i pronašli. Konac njihova traženja okrunjen je ne moću, prestižom, bogatstvom, silom, znanjem ili nečim za što se zanima naš mentalitet. Ne.

Na koncu njihova traženja jest – radost! Sv. Matej evanđelist je znao da će čitatelji imati problema s ovim odlomkom pa je umjesto jednostavnog spominjanja radosti stavio čak četiri izraza: obradovaše se radošću veoma velikom!

Umjesto da pazi na književne uzuse, njemu je važniji zbunjeni čitatelj. Jer i u vrijeme sv. Mateja, kao i u sva kasnija vremena, mnogi ljudi uz Boga vežu različite pa i međusobno suprotstavljene ideje.

Nama iskustvo triju kraljeva želi reći: radost! Radost je predvorje kroz koje se ulazi u Božje svjetlo. Zato nam evanđelist snažno podvlači da dobro uočimo i zapamtimo. Da možemo mjeriti svoje korake i iskustvo.

Čitatelj Evanđelja po Mateju sad je na početku hoda kroz ovo velebno djelo. Ako ga ne bude ispravno čitao, neće stići do radosti ni do svjetla koje je znak Božje prisutnosti.

A u isto vrijeme, sv. Matej nam daje ohrabrenje: moguće je! Pogledajte ove strance, tuđince kojima daljina nije bila prepreka. Od dalekih oni postaju blizi.

Čudna je to slika za nas koji se kao narod dičimo vjekovnim kršćanskim identitetom. Tu smo, domaći, bliski, ali premnogi ne prispijevaju k radosti. Ovi tuđinci, naprotiv, iz velikih daljina stižu i  obradovaše se radošću veoma velikom!

Imali su iskustvo tuđinca: ja sam udaljen, stran… Hoću li dobiti pristup? Ako dobijem, neće li to biti nešto što nadilazi očekivanja? Kad ti netko pruži ruku, otvori srce i kaže – dođi!

Zbog te pružene ruke, zbog tog otvorenog srca njih obuzima neizreciva radost. Ona je predvorje susreta s Bogom, Njegove blizine.

Bog se javlja i bliskima i dalekima. Bogojavljenje je za sve, ali do radosti će stići samo oni koji sebi priznaju da imaju krenuti na put. Da je dug put pred njima. I krenut će. I dobit zvijezdu koja ih vodi. To su ljudi iskrena i otvorena srca doživjeli. Kako bi Bog odbio Njemu otvoreno srce?

I bljesnut će zvijezda, radost i svjetlo Božje blizine.