Evanđeoski odlomak kojeg čitamo kao lectio continua u posljednjem danu priprave za svetkovinu Duhova:

U ono vrijeme: Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: »Gospodine, tko će te to izdati?« Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: »Gospodine, a što s ovim?« Odgovori mu Isus: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!« Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao: »Neće umrijeti«, nego: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?«

Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.

(Iv 21,20-25)

Iako pozvan u službu za koju je mislio da je izgubio jer se odrekao Isusa, Petar već nakon nekoliko časaka pokazuje koliko mu je potreban Duh Sveti. Maločas ga je Isus postavio na čelo svoga stada i naložio da pase Njegove ovce, ali… Kao mu sada ni to nije dovoljno, kao da ne osjeća veličinu te službe i nije njome fasciniran.

Petar (naš siromašni prvi Papa, kako bi ga nazivao jedan od mojih profesora u Rimu) gleda oko sebe. U Ijubljenog učenika! Gleda u onoga koji je počivao Isusu na grudima, koji mu je bio vjeran i po križem, koji je prvi stigao na grob i nakon prvog pogleda počeo vjerovati… Da, taj čovjek ima prednost preda mnom! Jesam li ugrožen? Kako ću izići s njim na kraj ili će on izići sa mnom..?

Logična pitanja, prirodna za čovjeka u toj situaciji. Za čovjeka koji živi, misli i djeluje sam. No, neće dugo ostati tako. Isus ga zato strpljivo ispravlja Petra – “što je tebi do toga? Ti idi za mnom!” Doći će Petar, ići će za Isusom kad dobije Duha Svetoga.

Onda će mu sinuti da Duh za svakoga ima njegov vlastiti put kojim nitko drugi ne može ići. Onda će shvatiti da niti on može što oduzeti ljubljenom učeniku, niti ovaj njemu. Jer svako je od nas nezamjenjivi ud Tijela Kristova i Duh Sveti ga oživljava na način na koji ne može živjeti i djelovati nijedan drugi.

Zato će Petar vršiti vlast kao prvi Papa, ispunit će se njegov san da bude u tom smislu istaknut u odnosu na braću. Ali to ne znači da oni nisu nezamjenjivi pred Bogom. Konkretno, ovaj ljubljeni učenik ostao je sve do danas – i ostat će sve dok Isus ne dođe – prisutan svojim remek-djelom: Evanđeljem po Ivanu. U njemu se ogleda veličina dara kojega mu je udijelio Duh…koji je neistraživ i neiscrpan te izazivao divljenje i nadahnuće je kršćanima kroz tisućljeća.

Kada dođe Duh Sveti, sve će staviti na svoje mjesto. Ivan će roniti dubinama i letjeti visinama Božje Mudrosti i Istine, Petar će napasati stado Kristovo…bez da itko ikome smeta ili što oduzima, ugrožava drugoga. Čudo je to Duha Istine koji svakomu daje osjetiti živjeti njegov vlastiti dar na njegovu vlastitu putu.

Na kojemu ga treba, čeka i prati naš zajednički Gospodin…

Zato, dođi Duše Presveti!