Život je i danas za čovjeka tajna i to na svim razinama. I za znanost on je tajna, ona proučava tek njegove pojavne oblike, pjesnici mu se dive a mistici nam govore o tajni Božjeg života koji ulazi u čovjeka, oplemenjuje ga, podiže ga i osposobljava ga za vječnost. Taj veličanstveni dar Božjeg života čovjeku bilo je veliko čudo kojem su se čudili apostoli, evanđelisti, ljudi koji su pisali retke Novog zavjeta i nastojali prodrijeti u značenje tog života za čovjeka.

Davno prije tu je tajnu primila i počela živjeti Marija. Manje teoretski a više životno, ona ga je primila u sebe. Primila klicu vječnosti! Što mi možemo znati o toj tajni njezinog života koju nisu primijetili ni njezini susjedi i suseljani? Znamo ne malo, znamo ono najbitnije. Hod Božjeg života u Marijinom tijelu, kroz njezin život predan nam je tradicijom i sažet u tako jednostavnim zrncima krunice na koja mi, moderni ljudi tako lako zaboravimo. Samo ih treba otčitati…

Kako ulazi Božji život u čovjeka? Po duhu kojim čovjek prima djelovanje Duha Božjega – Isusa je Marija po Duhu Svetom začela. Svojom odlukom čovjek cijelo svoje biće, cio život izručuje Božjem biću, Njegovu životu. I on postaje dio čovjeka. Čovjek ga sobom nosi kao što je Marija Isusa Elizabeti u pohode nosila. Iz jednog bića nadahnjuje drugo i u nj ulijeva radost, budeći božanski plod u drugom biću. Kako li nam je potrebna ta zaraza životom, radošću!

No, božanski život u Mariji nije ostao samo na raspoloženju – to je život koga je Djevica rodila! Iz nje je taj život izišao kao zasebno biće, ali koje je plod i njezina tijela – bogočovjek. Mi ne možemo božanski život roditi na taj način, no možemo utjeloviti toliko toga što Duh Božji u nama začne! Toliko toga može iz nas izići kao utjelovljeni plod Duha Božjeg koji nas pokreće. Toliko toga možemo i mi možemo dati za spas, za dobro svijeta.

Da ne bi naš plod ostao sebično naš, trebamo učiti od Djevice koja ga je u hramu prikazala. S Bogom dijeliti ne samo svoje probleme nego i plodove. I kad nam se učini da smo se izgubili, da više nemamo plodova, da gubimo ono najdragocjenije, opet trebamo pogledati u Djevicu koja ga je u hramu našla!

Od Djevice ćemo naučiti da to što je Božja nazočnost ušla u naš život ne znači će biti pošteđen tjeskoba. Naprotiv, i Djevičin božanski plod se krvavim znojem znojio. Gledala ga je kako je bičen bijen i trnjem okrunjen bio. Jer svijet ne razumije božanski život. On treba ponijeti teret koje će mu življenje na ovom svijetu natovariti na leđa – Djevičin plod je teški križ nosio! No, ni to nije dovoljno. I kad pokaže da je jak da može nositi teret života, onda mora ponijeti još jedan teret – teret smrti! Božanski život, za razliku od drugih, ne boji se ni ovoga tereta i nosit će ga s ljubavlju jer je ljubav u njemu jača od svih strahota – zato je na križu raspet bio. Pobijediti život i pobijediti smrt! Djevica je pobijedila već onda kad je s ljubavlju primila mač boli u svoje srce.

Od Djevice učimo najveću tajnu života i smrti: život u kojem je ljubav dozrela dotle da je jača i od života i od smrti, biva dignut Bogu jer On je ljubav koja ljubi – zato je djevičin plod od mrtvih uskrsnuo i na nebo uzašao. Pobijediti i život i smrt i uroniti u beskraj Božje ljubavi znači gorjeti, žariti Božjim plamenom. Djevičin plod plamen Duha Svetoga nam je poslao.

Nju, koja je toliko ljubav dozivala u svoj život, Ljubav je k sebi na nebo uzela. A za tjedan dana slavit ćemo taj, čudom nenaglašen, spomendan BDM Kraljice – Djevica je na nebu okrunjena! Ona, budna i marljiva službenica Gospodnja, prva je među ljudima doživjela ostvarenje Isusovog obećanja od prošle nedjelje o uzdignuću budnog i marljivog sluge.

Djevica Marija, prije nego li drugi koji će početi proučavati tajnu Božjeg života, taj je život u sebe primila i pustila da je vodi sve dublje u svjetlo, dobrotu i ljubav. I donosila plod božanskog života. Zato je nam je ona učiteljica života jer pokazuje koje su čovjekove krajnje mogućnosti i gdje mu je dohodište. Ona je sad ono što ćemo mi biti nakon što se potpuno predamo Bogu i donesemo puninu ploda. Ona je savršen – usavršeni čovjek!

Ali, ona je i naša majka! Sretan onaj tko te hoće svojom zvati majčicom – jer na putu života, na svim teškim raskršćima njezina topla i sigurna majčinska ruka ga prati i krijepi. Dok ga ne porodi na nov život, vječan. Pravi i trajni, puni…

To je još jedno od čuda Božje ljubavi – da svoju brigu i ljubav za nas polaže u njezine tople majčinske ruke! Da bi nama bilo ljepše, ljudskije… Imajući na umu ovo veliko otajstvo, počinjemo shvaćati koliko je toga Isus rekao govoreći ljubljenom učeniku onih nekoliko jednostavnih riječi: evo ti majke!