Isus ih je nazvao bezumnicima! Mi taj i slične izraze (nažalost!) koristimo da bismo nekoga uvrijedili ili degradirali, iskazali neslaganje s njegovim sudovima. I stoga nam je zabranio vrijeđati braću posebice na planu intelektualnih sposobnosti (usp. Mt 5,22).

Isus kada izgovara tu riječ naznačuje posvemašnju promašenost nečije „mudrosti“ kojom si želi sve podrediti i zaobići višnji red. U Njegovim ustima ona zvoni kao alarm na hitno zaustavljanje, analizu i promjenu smjera kojim „mudrujemo“.

Oni su izmudrovali da je Bogu dovoljno dati vanjštinu čaše! Dovoljno je baciti sitniš i sve sam riješio! U vlastitom životu žele da ih netko ljubi, da im se predaje do kraja. A Boga – koga prema prvoj zapovijedi trebaju ljubiti – mogu riješiti sitnišem. Dati nešto, a ne sebe…

Nije čudo da umjesto tako shvaćene milostinje (zbog čega je taj izraz poprimio pejorativno značenje) Isus kaže da „za milostinju daju ono iznutra“. Inače ispada da pokušavaju štovati Boga varajući Ga! A tako kratkovidnu „mudrost“ može smisliti samo – bezumnik…