Evanđelje nam je danas predstavilo prispodobu koja kao da je preuzeta iz nekog od naših dnevnih glasila; malo je dana kad se ne čuje o nekoj novoj pronevjeri ili makinaciji. Poput male drame, prispodoba je puna akcije i preokreta. Počinje bez obrazloženja: upravitelj je optužen. Ni ne pokušava braniti: valjda ima već puno toga na savjesti i svjestan je da optužba nije pretjerana nego istinita.

I što  čini? Nevjerojatno brzo, hladno i proračunato stupa u akciju! Ne predaje se nego vjeruje da je našao izlaz i počinje djelovati ne gubeći ni jedne sekunde. Možda tako zamišljamo velike mafijaše našeg vremena koji plivaju u malverzacijama kao riba u vodi…

A na kraju iznenađenje: hvali ga gazda! Ali još veće iznenađenje: hvali ga i Isus! Zašto? Nije valjda da želi dati podršku kriminalcima?

Kad pred sobom imamo prispodobu, valja znati da ne izriče svaki njezin detalj poruku. Npr. prije dvije nedjelje smo slušali o kralju koji se sprema na rat. Poruka nije bila da se spremamo u oružanu borbu nego nešto drugo. Ovdje Isus također želi istaći samo ponešto i to nam staviti na srce.

I gazda, iako hvali ovog malverzanta, sigurno mu neće oprostiti jer već ga je otpustio radi prijašnjih prekršaja a sad nakon novih sigurno će ga dodatno pritisnuti da namiri štetu. No, ipak hvali njegovu operativnost.

I Isus hvali. Taj je čovjek pokazao vrhunsku domišljatost i odlučnost!

I baš nas putem njegovog slučaja želi povesti korak bliže istini. Kojoj istini?

Dok je čovjek živ, vidi da u životu ima puno istina; o njima se raspravlja i prepire; neki uopće ne ulaze u prepirku jer uvijek imaju samo svoju istinu a tuđe mišljenje ne žele ni čuti.

No, kada dođemo na ukop, kad vidimo lijes položen u grob onda na brzinu shvatimo koja je jedina istina o kojoj se nema što raspravljati. Poganin i filozof antike, Seneka, to je zgodno izrazio: Život nikom nije dan u potpuni posjed, nego svima samo na upravljanje! Ima li načina da se premosti ta najveća barijera koja nas sve čeka, od upravitelja postati posjednik svog života? Ima li tu makinacije koja može pomoći?

Isus danas tvrdi da postoji način! A, ja bih se na temelju Evanđelja koje smo čuli, usudio reći: ima i makinacija!

Toliko smo puta čuli kako je dužnost brinuti o svojoj vječnoj sudbini. Danas Isus stvar postavlja u drugu perspektivu: mi smo u poziciji učiniti dobar posao. To ne treba gledati samo kao dužnost, to je izvanredna prilika samo ako smo prisebni, snalažljivi i odlučni! Možda nam pomalo čudno zvuči da je kršćanin ako živi svoju vjeru zapravo samo snalažljivi biznismen. Isus otvoreno kaže: napravite sebi prijatelje od nepoštenog bogatstva!

Kako on to misli?

Svi mi imamo, braćo i sestre, više nego što smo zaradili i zaslužili. Svi mi imamo ono što nije naše, tek na ukopu postaje jasno da zapravo ništa ne posjedujemo pa ni svoju kožu – i nju moramo nakon nekog vremena vratiti zemlji – a kamoli ostalo što navodno «posjedujemo».

A ono što posjedujemo na to određeno vrijeme, čije je to? «Kruh koji imate u obilju kruh je gladnih, odjeća koja vam visi neiskorištena je odjeća golih, obuća koju ne koristite je onoga koji, jer nema, hoda okolo bos» (sv. Bazilije Cezarejski).

Ono što smatramo milostinjom, dobročinstvom samo su djelomična, nepotpuna vraćanja dobara onima koji također na njih imaju pravo! Puno toga imamo što nije naše i što smo dobili čak ni ne tražeći unaprijed: život, zdravlje, darove i sposobnosti uma i tijela, očevina, sreću da smo se rodili u zemlji koja nije najsiromašnija i najgladnija na svijetu. Sve smo to dobili svojim rođenjem!

Ali – sve to smo počeli smatrati svojim! Samo ja sam vlasnik toga! To je moje bogatstvo! Zato Isus kaže napravite sebi prijatelje od nepoštenog bogatstva, od onog što držiš kao svoje a zapravo nije tvoje, ono što si prisvojio i što ćeš nagomilano ostaviti u svojim ormarima kad umreš, dok će i dalje okolo hodati goli i bosi (možda ne u susjedstvu, ali na nekom drugom kontinentu ih ima).

Braćo i sestre, Isus nas danas poziva da se suočimo s istinom o svojem posjedovanju a i s lakoćom postizanja vječnog života. Onaj tko zbilja razmisli o svemu što posjeduje, kada shvati koliko je toga dobio a da je i ono što je uradio vlastitim rukama uradio zato što mu je dana prilika, shvatit će i lakoću kojom se onda može pravilno raspolagati s tom imovinom, shvatit će s koliko je malo ušao na svijet, koliko je puno dobio i kako je onda lako steći od tog bogatstva prijatelje u vječnim šatorima.

Zapravo, sve smo dobili, jedino trebamo stvoriti srce koje će znati dijeliti drugima i materijalna i duhovna dobra koja imamo. Zato je Isus govorio o nepoštenom bogatstvu. Sve smo dobili a mi u igru ulažemo samo srce, ako ga imamo – ako ga nismo ugušili!

Tu je i dodirna točka s onom Isusovom: kad učinite sve što ste bili dužni, recite sluge smo beskorisni. Mi ulažemo malo.

Da, Bog nas je stavio u ovu situaciju da možemo sa super malim ulogom postići izvanredan dobitak. On nam nudi ovu makinaciju. Sve je namjestio, a na nama je samo jedno: postupiti kao snalažljivi i odlučni upravitelj.