Duh Sveti – najveći je dar kojeg je čovjek mogao dobiti nakon što je stvoren. Moglo bi se reći da je sve – baš sve što je dobio prije Njega – bila priprema. Pa i utjelovljenje Sina Božjega, Njegov život s nama, smrt i uskrsnuće – sve je priprema za vrhunski dar koji ima doći.

Čovjek, nakon stvaranja, uči gospodariti svijetom, u skladu s Božjim naumom.

Uči već kroz Stari zavjet slijediti riječ Božju i po Njegovu uređivati ovaj svijet.

Sin Božji nam donosi Božju blizinu, na križu briše naše grijehe i pokazuje lice Božje, pokazuje nam Put, Istinu i Život. Uči nas kraljevstvu Božjemu.

A darom Duha Svetoga čovjek ulazi u taj božanski svijet. I ono božansko u njega. Dar Duha čovjeku kazuje da ga Bog vidi dovoljno pripremljenim za bliže i dublje zajedništvo sa sobom! Da je čovjek nadišao neke važne prepreke i iz daljine svojih lutanja ozbiljnije prilazi Bogu.

Duh Božji, onaj koji u početku svladao pra-kaos i dao svijetu svjetlo i mir, uredit će i čovjekovo biće. Osvijetlit će ga i unijeti u njega mir kojeg svijet ne može dati. U dodiru s božanskim dahom krenut će radost koju više nitko ne može umanjiti a kamoli oduzeti. Punina radosti koju nam je Isus namijenio!

Jer Duh će u čovjeka unijeti toliko novina da se može reći kako u njemu počinje novi život.

Umjesto strepnje je li izgubljen u bespućima povijesti, Duh će ga uvesti u zajedništvo s Ocem nebeskim.

Dok ga muče sumnje je li ono duhovno samo tlapnja, Duh Sveti će mu pokazati stvarnost i blizinu Neba.

Srce razdirano strahom od Boga – zbog raznih predrasuda – Duh će uvesti u istinu Očeva imena, u prostore Njegove svetosti koja sve – pa i samo Nebo – daje i otvara upravo za čovjeka!

Nesigurnom čovjekovu duhu, Sveti će Duh pokazati zašto je najbolje svojom molitvom i odlukama tražiti neka dođe kraljevstvo Božje. Bolje je da kraljuje onaj koji je među nama onaj koji služi, nego da kraljuje netko tko bi gospodario i vladao na sebičan i grešan način.

Neusporedivo je bolje i ljepše da čovjekovom dušom i svijetom kojega gradi bljesne Božje svjetlo, negoli da nas vodi čovjek koji ni sam sebi ne može dati sve odgovore, ne može si pomoći.

Čovjeka željnog dobrote i slobode, Duh će uvesti u neiscrpno obilje blaga koje mu Božja volja na očekivane i neočekivane načine želi darovati – zato će, slobodan, u Duhu moći reći skupa s Isusom – budi volja Tvoja!

Koliko god je moguće ono nebesko spustiti na zemlju i učiniti dijelom našeg života, našega svijeta – to će Duh učiniti u nama i po nama.

Ne postoji nitko drugi i ništa drugo što može u nama i oko nas obnoviti lice zemlje. Samo zato je Isus mogao reći svojima: bolje je za vas da ja odem…ako ne odem Duh neće doći k vama.

Jedino bolje što se čovjeku može dogoditi od fizičke blizine s Isusom, koju su uživali apostoli, jest dar Duha jer u njemu dobiva Nebo – i Oca i Sina zagrljene u ljubavi i snazi Duha Svetoga.

I zato sve što je Bog čovjeku dao tek je priprema za dar Duha Svetoga – za ulazak Neba u čovjeka i čovjeka u Nebo.

Jer Duh u tame života unosi svjetlo.

U strahove unosi sigurnost i mir.

Samoće pohađa Božjom blizinom i radošću.

Bezvoljni duh krijepi snagom i ljubavlju.

Sve ono što je Božje Duh čini živim – Njegovu riječ, nadahnuće, projekt života – sve će to postati nova čovjekova stvarnost, novi život.

Zato, silaskom Duha u čovjeka silazi Nebo, od staroga čovjek postaje – novi!

Zato su Duhovi rođendan Crkve i rođendan svakoga od nas! Pa, dragi prijatelji, živjeli – u Duhu Svetomu!