Mogu li apostoli, slabi i neuki, nositi veliku vijest o Isusovu uskrsnuću? Prethodnih dana su nam misna čitanja otvorila ovu temu. Prilazila su joj iz više uglova. Današnje evanđelje ide u srž stvari.

Uvečer nakon uskrsnuća Isus dolazi svojima. Prvi puta će Ga vidjeti okupljeni apostoli. Pokazuje ranjene ruke i bok. Daje im svoj mir. Daje im Duha Svetoga i vlast otpuštanja grijeha – ljude miriti i približavati Bogu. Najavljeno krštenje Duhom Svetim sada postaje stvarnost. Sada se događaju neizrecivo velike stvari.

Ali s njima nije bilo apostola Tome. Nije bio na prvom nedjeljnom susretu s Uskrslim. Sluša što mu govore drugi apostoli, ali kako im povjerovati? „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati“ – govori on.

Dobit će svoju priliku. Na sljedećem nedjeljom susretu Toma stoji pred Uskrslim. „Prinesi prst…prinesi ruku…“ – poziva ga Isus. Evanđelist namjerno ne govori sve detalje da bi nam pažnju zadržao na bitnom. Nije rekao jesu li pri prvom ukazanju drugi apostoli bili pozvani prinijeti prst i ruku, jesu li dodirnuli Isusove rane. Ni sada za Tomu ne kaže je li iskoristio priliku – tȁ sâm Isus ga je pozvao na to!

Ipak evanđelist Ivan ne kaže je li Toma dodirnuo ili nije jer to smatra nebitnim. Želi nam reći: svejedno je dodirnuo ili ne dodirnuo jer ne postoji nikakav dodir, ne postoji nikakav pokus pomoću kojega čovjek može sa sigurnošću spoznati dodiruje li Boga ili ne. Dakle, Tomina ispovijest vjere „Gospodin moj i Bog moj!“ nije i ne može biti rezultat dodirivanja i istraživanja tijela Uskrslog Isusa. Boga, koji je biće izvan naše stvarnosti (ali u nju može ulaziti), čovjek ne može spoznati i dokazati pomoću svojih metoda, instrumenata itd. Može Ga spoznati samo kada mu se Bog očituje, kao sada Uskrsli apostolima.

I drugu važnu poruku nam daje evanđelist Ivan. Ako Uskrslog nisu dodirnuli apostoli pri prvom susretu ni sada Toma (ili jesu, ali je opet bez važnosti za spoznaju i ispovijedanje vjerom), zašto Isus govori Tomi nek ne bude nevjeran nego vjeran? Pa nisu ni drugi apostoli povjerovali u Gospodinovo uskrsnuće dok Ga nisu vidjeli, zar ne? Nije Toma ni u čemu lošiji od njih, zar ne? Upravo tu nas želi dovesti evanđelist, zato je namjerno s malo detalja opisao oba susreta (je li tko i što dodinuo na Uskrslom).

Svi su isto, ili podjednako povjerovali, ali ipak je među velika razlika. Ono što su doživjeli pri prvom susreti, apostoli su prenijeli Tomi. Isus očito smatra da je Toma temeljem svjedočenja drugih apostola imao dovoljno elemenata da je mogao odmah povjerovati. Jer ni sada – dok stoji glavom i bradom pred Uskrslim – nema i ne može imati ništa više negoli je dobio u njihovu svjedočanstvu. Zato ga Gospodin opominje nek ne bude nevjeran nego vjeran.

Time evanđelist uspijeva čitatelju – a to smo i mi – prenijeti poruku prvorazredne važnosti: svjedočenje apostola u sve vijekove donosti istinu o životu, muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista, Sina Božjega. Ono je jedina poveznica s Njim. Po njima će se prenositi Njegove riječi, po njihovim rukama ostvarivati sakramenti, ta otajstvena Božja prisutnost u Njegovu narodu. Drugog puta nema.

Tako nas sv. Ivan ostavlja da razmišljamo i čudimo se: dakle, svjedočanstvo apostola ima tu snagu da se temeljem njega može povjerovati? Dok mi ostajemo začuđeni nad tom spoznajom, Ivan nas ljubazno želi ispraviti: ne samo da se može povjerovati, nego je Sin Božji ovo odredio kao redoviti put spasenja – čuti od njih riječ Božju, obratiti se, živjeti po toj riječi, susretati se s Bogom u sakramentima… Nije nam ostavio drugi put. Ovo je Njegova sveta volja.

Čistom srcu ne preostaje krenuti u školu sv. Tome. Od njega trebamo naučiti da ono što su nam apostoli predali toliko živo donosi Isusa pred nas da nam omogućuje vjeru, omogućuje zajedništvo s raspetim i Uskrslim Kristom. Omogućuje novi život. Čisto srce će krenuti tim putem, u vjeri i ljubavi. Puno iščekivanja gdje, kada i kako će susresti svoga Gospodina.

„Blaženi oni koji ne vidješe a vjeruju“! Blaženstvo namijenjeno čistu srcu koje kreće put žive vjere.