Donositi istinu i pravednost, kako?

Prorok Izaija kaže: „vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima, trske napuknute polomiti neće…“ U svemu tome važno je i da „neće sustati“ dok na zemlji ne uspostavi pravo. Zar ne, ovi reci nam ne zvuče privlačno…nema tu nikakvog spektakla, nema trijumfa. Osjećamo da sluga treba radi u tišini, gotovo nezapažen. Uz skromnost, poniznost nastupa ne smije se umoriti, ne smije popustiti. Koga će privući takav program? Je li to potrebno samo zato da se Slugu drži pokornim?

U našem svijetu prepunom govora, slika, spotova, filmova i filmića ove riječi nekima zvuče kao totalni promašaj. Tȁ pogledaj ovaj fejs, instagram, tik-tok, da se o radiju i tv-u ne priča! Pa tu svi govore! Mnogi su se dohvatili mikrofona i ne popuštaju!

Što će ostati iza svega? Hoće li sav taj silni govor pomaći stvari naprijed barem za mrvicu? A koliki su tek izgledi da se iščupa dud i premješta gore?

Ovakvo postupanje o kakvom govori prorok Izaija iščupat će dud i premjestit će goru. Jer će se tada u Njegovu sluzi dogoditi ono ključno. Takav stil djelovanja slomit će snagu zla, grijeha i smrti. Kako? Slugina skromnost i samozatajnost na jednoj a ustrajnost na drugoj strani – koliko god bile teške za živjeti – napravit će najvažniju moguću stvar: otvorit će prostor za Boga i Njegovo djelovanje. Prorok nekoliko redaka kasnije otkriva da će plaća, zadovoljština biti ogromna: sluga jest šutio, ali će zato klicati pustinja i stijenje (usp. Iz 42,11)! Sluga će se time pokazati istinskim Božjim saveznikom i suradnikom.

Kao da nam prorok Izaija kaže: nemoj i ti bučiti. Nemoj biti među onima koji povećavaju buku ovoga svijeta, njegovu zbrku. Iziđi iz toga, na čistinu. I stani, u miru, tišini. Napravi jedno djelo pravednosti…napravi sljedeće. To su stvarne mrvice novoga svijeta, Božjeg. On neće nastati od mnoštva riječi nego od djela. Mogu ga podići samo djela, ma kako bila mala i nezapažena. Ona su mrvice stvarnosti koja možda jest sitna, ali je stvarna. One će biti kruh za život novog svijeta, Božjeg.

Izići iz zbrke, iz buke riječi, slika… I stvarnim djelom – koliko god ono maleno i beznačajno izgledalo – stupiti na čvrsto tlo stvarnosti. I prestat će vrtlog riječi, slika…nestat će zbrka

Koliko ovo na Božjem tragu, kazuje nam prizor Jaganjca Božjega koji stoji u jordanskoj vodi, među grešnicima. Jedan od mnogih. Tiho, bez buke, bez riječi. Tu je. Jedan je od njih i čeka krštenje. Sprema se zahvatiti našu stvarnost u njezinim temeljima. Pokrenuti je, mijenjati… Istina, govorit će radi drugih. Jedini On ima pravo govoriti. Ali i kod Njega dva ključna trenutka su dva djela. Njih čini u tišini: sada, kad krštenjem na sebe uzima naše grijehe i križ, kad će ih opet u tišini otkupiti.

Ono Izaijino „uspostaviti pravo“ i Isusovo „ispuniti svu pravednost“ ne znači u prvom redu dokazati drugome da je nepravedan. Za Isusa to znači biti s nepravednim, ponijeti njegov teret šutke ispravljajući, liječeći rane, spašavajući što se spasiti može. Bez dignutoga prsta. Tek tada stopala mogu stupiti na čvrsto tlo obećane zemlje – kraljevstva Božjega.

Pravedno je da sam tu među grešnicima, govori Isus i Ivanu Krstitelju i nama. Pravedno je da dođe i bude brat grešnicima u jordanskoj vodi. Tako Bog vidi pravednost. „Sva pravednost“ traži da Sin Božji bude s nama uronjen u dubine našeg zla. I da iz njega izroni, ali ne sam! Izranja skupa sa mnom, s tobom… Da bi se nad njim i nad nama otvorilo nebo i zaorio Očev glas: „ti si Sin moj! U tebi mi sva milina!“

Da, „sva pravednost“ vidi u Isusu, ali i u meni i u tebi sina Očevog, Njegovu milinu! „Ja sam kao Ivan Krstitelj i htio bih ovo spriječiti jer očekujem da je Bog drugačiji“ (E. M. Ronchi). Na naše iznenađenje i sreću, Bog je ovakav. Njegova pravednost je upravo ovakva kakvom nam je pokazuje Božji Sin. I zato dolazi biti naš brat. Dolazi liječiti naše nepravde i rane svih vrsta. I povesti nas na čvrsto tlo Božjeg svijeta. Jer Njegovi smo miljenici (usp. Lk 2,14).

Blago onome tko barem sada osjeti da je stigao na raskrsnicu. Da više ne može smatrati kako slijedi Krista, a ostvaruje neku svoju pravednost, bučno i zbrkano.

Blago onom tko vidi svjetlo u Isusovoj pravednosti i krene za njom…