“Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako.
Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.” (Mt 1,18-25)

Blizu je Božić…

Zna se kako će biti.

Ili kako bi barem trebalo biti. Svatko zna kako bi želio da bude.

Ako bude iznenađenja, pogotovo nekih problema, nevolja, onda neije dobro. To se moderno kaže: ukrali su nam Božić.

A kakav bi Božić trebao biti? Kakav je stvarno bio Božić?

Josip, zaručen s Marijom, našao se u teškoj situaciji. Iako još nisu počeli živjeti zajedno, ona je već trudna!

Razočarenje? Gorčina? Povrijeđenost? Mržnja prema zaručnici? Sve su to osjećaji koji se prirodno jave kod muškarca kad shvati da je prevaren, napušten…

Zakon Božji je nalagao sudski proces kad se dogodi takav slučaj (Ponovljeni zakon 22,23-37). U Josipovo vrijeme, prema istraživanjima, postojao je postupak tihog otpuštanja zaručnice uz otpusno pismo, uz potpise 3 svjedoka. Ne možemo sa sigurnošću znati kakve su mogućnosti stajale pred Josipom u tim danima.

Ali jedno vidimo: On na njoj ne nalazi krivicu. Ne samo da je ne smatra krivom da neće tražiti sud i eventualnu smrtnu presudu, nego je ne želi izvrgnuti ni sramoti davanjem otpusnog pisma.

Pilat na Isusu nije nalazio krivice (Mt 27, 24; usp. Iv 18,39), ali ga je ipak dao pogubiti.

Josip ne samo da Mariju ne tretira kao krivca i ne razmišlja o kazni nego je ne želi niti javno izložiti jer bi to vodilo njezinu sramoćenju.

Previše je mekan! Preslabunjav karakter! Mlakonja…tko zna kakvim bi sve epitetima danas bio ispraćen muškarac koji bi se u sličnoj situaciji postavio prema zaručnici kao Josip.

On svoju Mariju želi sačuvati. Iako mu sve skupa predstavlja veliki problem i ne osjeća da može dalje s njom, ima sućuti za nju. Njegovo srce nije okamenilo. Ono želi nek i ona živi. I bez kazne i bez sramoćenja.

Nek živi…

Sv. Matej evanđelist ima za njega samo jednu riječ: pravedan. Time je sve rečeno. Josip je na Božjem putu. Ide Njegovim tragovima. Jer Bog život daje. Daje i oproštenje. Nek sve, nek svi žive! Bog bogat dobrotom…

Sada u Josipu vidi ono svoje. Marijin zaručnik u punini živi ono: biti na sliku Božju. U punini je čovjek. To je ono kako Bog vidi muškarca.

Sad može Božić! Sad može doći Bog Dijete! Evo našao se muškarac koji će prihvatiti Majku Božju u neobičnosti, u delikatnosti njezina začeća.

Bog je pronašao muškarca koji će očinski prihvatiti Njegova Sina. Koji će Njegova Sina učiti prvim koracima. Učiti ga životu.

I učiti Svetom pismu! Jer otac je prvi učitelj vjere.

Tko bi se od ljudi i svetaca usudio smatrati prikladnim od malih nogu podizati Sina Božjega, učiti Ga svemu. Učiti Ga Svetom pismu i vjeri? Nema takvoga.

Ali, Bog je pronašao!

O, što sve On vidi u Josipu!

Naš Josip sve to ne zna, ni ne sluti. On stoji pred problemom zaručničine trudnoće.

Tu nam Evanđelje daje duboku pouku.

Naše i nije sve znati. Naše je imati srca. Srca koje život daje. Kao što se Josip po svaku cijenu borio Mariji dati život, zaštititi je od svega lošeg. To su otvorena vrata srca i kroz njih može ući Bog. Može doći Božji Sin. Može početi Božić.

Kao i Josip, ni mi ne moramo i ne možemo znati što će sve biti kad Bog dođe. Ne možemo ni slutiti kakve On mogućnosti ima pripremljene za nas. Ni Josip nije a ni mi ne možemo naslutiti kakve sve posljedice ima naša ispravna misao i odluka koja će iz nje krenuti. Kako će promijeniti i naš i živote ljudi oko nas.

Naše je samo imati ono što je Josip imao za Mariju, čak i u tako teškim trenucima o kojima govori ovo evanđelje. Tada smo Bog rekli: DA!

Rekli smo DA Božiću, svakom životu kojeg je Gospodin povjerio našoj blizini. Našoj brizi. Neka bude svjetlo…neka bude život! Nek čovjek bude sve više i više na sliku Božju.