Prorok Izaija u prvom čitanju naviješta novi svijet:

Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pâsti, a djetešce njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pâsti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora.

Je li moguć takav svijet? Nije li to samo fantazija? Da, veoma lako pri čitanju ovih redaka čitatelj pomisli da to nikad nije postojalo niti će postojati pa onda ni on s tim nema ništa.

No, ako odemo na net i potražimo, vidjet ćemo da se pojedini ljudi maze sa slonovima, lavovima, tigrovima, medvedima… Prije par dana sam podijelio fb-objavu o nerazdvojnom prijateljstvu slonice i male kujice. Čitao sam o prijateljstvu psa i guske… A prošle godine sam naišao na priču o indijskom poljoprivredniku koji je kupio kravu. Čim je stigal, počela su noću lajanja njegovih pasa – dva puta laju i onda sve utihne. Ujutru vlasnik ide pregledati i ne nalazi ništa neobično. Međutim svake noći idu lajanja pasa. Odlučio je postaviti kamere. I imao je što vidjeti: skoro svake noći na njegovo imanje ulazi pravi odrasli tigar! I ulazi u staju… Postavit će i ondje kamere. Opet je imao što vidjeti: tigar dolazi do krave koju je nedavno kupio, kao da se dodiruju i potom se spuste, naslone jedno na drugo…i tako budu nekoliko sati. Potom tigar ustaje i odlazi…kao i uvijek ide ravno dvorištem prema izlazu, kao što je i došao. Porazgovarao je s bivšim vlasnikom krave i čuo: njegova obitelj je našla malog tigrića, bojali su se da ne ugine napušten i sam, donijeli ga kući, hranili i ta krava ga je prihvatila – uz nju je odrastao. Po svoj prilici, on misli da je ona njegova mama!

Dakle, i u našem stvarnom, poremećenom i okrutnom svijetu postoje mjesta, događaji i iskustva u kojima zajedno borave i čak prijateljuju divlje i pitome životinje. Ne samo da će krav i medvjedica zajedno pasti, nego tigar misli da je krava njegova mama! Moguće je ono o čemu govori prorok Izaija! Moguće je, ali ne pod bilo kojim uvjetima. U primjerima koje sam naveo, uvijek je čudu sklada i prijateljstva prethodila jedna stvar: netko je od spomenutih bića bio u potrebi a drugo biće mu je izišlo u susret, pružilo blizinu i pomoć. Tu padaju barijere. A zapravo, barijera je pala kad je onaj tko može odlučio priskočiti onom tko je u nevolji. Dobrota spaja, oplemenjuje i mijenja…čini sva bića novim. Može preobraziti cio svijet, ako je ima dovoljno.

Kada u evanđelju Ivan Krstitelj poziva na obraćenje, poziva na zaokret u smjeru dobrote koja mijenja i odnose i lice zemlje. To znači poravniti put Gospodinu. Jer Sin Božji je došao, bez obzira kako Ga tko promatrao, ali Njegov dolazak neće biti plodan ako Mu ljudi ne idu u susret otvorena srca. Za sve stvrdnuta srca Njegov dolazak kao da se nije dogodio. Neće od njega imati koristi. Ivanove riječi jesu energične i iznimno oštre, ali ne zbog toga što želi uvrijediti nego zato što vapi svojim sunarodnjacima ne bi li ih dozvao sa stranputica na put života – da priprave put Gospodinu!

Svatko od nas koji slušamo ove Krstiteljeve riječi mora si odgovoriti na pitanje o svom putu: pripravljam li put Gospodinu? Možda smo u napasti sebe tješiti: ah, pa činim ovo, činim ono…nije to beznačajno! Tu nam u pomoć priskače prorok Izaija sa svojim slikama koje nas „provjeravaju“: a to što činiš, jesi li se usudio doći do granica, kako si ih do jučer zamišljao? Jesi li ih pokušao prijeći? Što ti priječi da prijeđeš granice?

Najveću granicu je prešao Gospodin Isus koji je s neba sišao među nas grešnike da bi s nama, takvima, živio i za nas umro. Ne možemo reći da smo Njegovi ako u sebi ne poduzimamo sve da bismo i mi bili otvoreni za nadilaženje granica.

Sv. Pavao, Učitelj naroda, to je u drugom čitanju iz Poslanice Rimljanima, rekao lijepo i kratko: prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas!

Kad je Krist nas prigrlio, izmijenio se odnos neba i zemlje.

Kad je razdražena slonica prigrlila kujicu, izmijenio se njihov rezervat.

Kad je krava prigrlila mladunče tigra, on se izmijenio u biće koje ne napada mirna ljudska naselja.

Što li će se sve izmijeniti ako ja krenem prigrliti rane koje vidim oko sebe?

Sigurno, tada sam se prvo promijenio ja a možda moja pružena ruka promijeni mnoge oko mene? Čak ako se to i ne dogodi već danas, dogodit će se sutra… Tada se promijenilo i moje nebo i moja zemlje jer – pripravljam put Gospodinu!

Može se obistiniti Božić: Slava Bogu na visini, mir na zemlji ljudima dobre volje!