Svi znamo što je pravedno. Osjetljivi smo na nepravdu.

Zato začuđuje da Isus u evanđelju hvali čovjeka koji bi u naše vrijeme završio na sudu i sigurno bio proglašen krivim te potom osuđen na neku pikladnu kaznu. Očito, u Božjoj riječi ove nedjelje čekaju nas iznenađenja!

Prorok Amos u prvom čitanju kori one koji se pripremaju na kriminalne radnje. U ovom kratkom čitanju se govori o varanju na mjerama, a inače u njegovu prorokovanju govori i o dužničkom ropstvu, korumpiranju sudstva i drugim pojavama onoga vremena. I našega također.

Jasno je svakomu da varati na mjerama, potkupiti geodetu ili suca itd. znači postupati nepravedno. Posljedica takvog djelovanja jest da moćni postaju još moćniji a nezaštićeni još slabiji, sve do pada u dugove iz kojih više neće moći izići…zbog toga će upasti u dužničko ropstvo. Kako bi kuća preživjela, roditelji su običavali neko od djece prodati u roblje, na određeno vrijeme.

Ono što našem vremenu nije jasno jest da ovakva postupanja nisu samo nepravda prema čovjeku. Osobe koje se bave ovakvim kriminalom postupaju nepravedno i prema Bogu! I Njega oštećuju. Jer Gospodnja je zemlja, svijet i svi koji na njemu žive (Ps 24). On je odlučio svakog čovjeka obdariti dobrima. Stoga onaj tko otima bližnjemu dobra, griješ i protiv čovjeka, ali i protiv Boga.

Stvar postaje još ozbiljnija ako imamo u vidu propise o jubilejskoj godini (Lev 25). Njima Bog svake 50. godine vraća sve na početna imanja kako bi se spriječilo prirodno ekonomsko raslojavanje. Jer zbog lošeg poslovanja roditelja trpjele bi kasnije pokoljenja. Pravedno je da i oni koji se rode kasnije imaju iste uvjete za život. Stoga se svake 50. godine „miješaju karte“ tj. svi vraćaju na startne pozicije. Tako Bog zamišlja pravednost među ljudima.

Ako gledamo iz tog ugla, onaj tko od svog imanja pomaže bližnjemu, što zapravo čini? Ili onaj tko spremno provodi spomenute jubilejske propise? Njih obojica uzimaju ono što je Božje – uzimaju tuđe – i pomažu drugomu i tako stječu sebi prijatelje…ako hoćete, stječu i zasluge pred Bogom. No, onih koji tako čine nema puno, ni onda ni sada.

Isus je prenerazio svoje slušatelje: da, poput upravitelja imanja koji se na račun vlasnika snalazi, potkrada ga i daje njegovim dužnicima kako bi sebi priskrbio korist – upravo u tu poziciju je sve nas stavio Bog! O, Isuse dragi, kako si nas pronašao na krivoj nozi!

Dok slušamo o privrednom kriminalu i ljudima koji su se dobrano „snašli“ u raznim biznisima, zar ne da pomislimo: ah, lako njima – oni su na položaju pa mogu, mi drugi možemo samo gledati.

Sad Isus kaže svakomu od nas: ma ne gledajte u njih jer rade za propadljiva dobra. A ti, brate i sestro, tebi je Bog namjestio biznis na istom principu, ali zaradit ćeš nepropadljiva dobra! Jer sve si dobio: život, sposobnosti, nešto imovine, mogućnost napretka itd. Sve to Bog stavlja pred tebe, od svojega daje tebi!

Sada je pitanje poslovne promućurnosti da od dobivenog izvučemo najviše. Ako ga držimo skrivenog, to su mrtvi kapitali. Možemo raditi s Njegovim, a računat će se kao da smo radili s našim! I to nije sve: životu je cijena previsoka i nikad je neće platiti tko želi živjeti dovijeka (Ps 49). Ali i tu nam je Bog namjestio prigodu za „biznis“: možemo radeći s propadljivim zaraditi nepropadljivo! Možemo zaraditi za previsoku cijenu! Možemo je isplatiti, doduše ne mi sami, nego možemo ako se oslonimo na Krista!

Primjećujete, dragi prijatelji, kako riječ Božja postavlja stvari ove nedjelje: u prvim čitanjem nas podsjeća da dati ono što pripada drugome – štoviše, dijeliti u skladu s onim što zahtijeva Jubilej – jest stvar pravednosti. To je ono što se mora! Inače smo nepravedni!

A u evanđelju nam Isus cijelu stvari osvjetljava s druge strane: ma to nije i ne bi trebala biti stvar moranja, naredbe…to nije samo stvar neke hladne pravednosti koju ćemo nevoljko krenuti zadovoljiti. To je, naprotiv, prilika nad prilikama. To je biznis nad biznisima u odnosu na kojeg su i najveći biznismeni ovog svijeta kratkovidni i kratkog, prekratkog domašaja!

Bog je u svojoj dobroti nama namjestio ovu priliku! Sve je podesio i sada čeka! Čeka i gleda tko će od nas, Njegovih stvorova, pokazati da u njemu kuca srce djeteta Božjega? Tko diše, tko živi Njegovim Duhom? Tko razumije i prati misao Gospodnju? Tko je doista Bogu blizak, Njemu odan?

Priznajem, ne mogu ne diviti se toj velebnoj slici koju nam Isus stavlja pred oči: sve ste dobili, dobili priliku za biznis snova – sve vam je Bog podesio za vaše dobro! Samo treba kliknuti, odnosno shvatiti situaciju, i krenuti!

Sasvim nova vizija Boga, svijeta i života! Da, s Isusom sve može biti drugačije!

Za onog tko ovako gleda, stvar postaje urgentna: pa mi smo u izvanrednoj prilici! Ne smijemo je propustiti! Sve je jednostavnije nego smo mogli i pomisliti! Samo se trebamo osvijestiti, trebamo se otvoriti za ovu novu viziju. Svijet će se promijeniti!

Stoga nije čudno da sv. Pavao u drugom čitanju potiče: „da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti…“ Štoviše, „hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre“…na svakom mjestu znači i na trgovima. I u zgodno i u nezgodno vrijeme, kao što su prve subote na trgovima naših gradova.

Ima molitava koje se poradi nakane neće uslišiti, ima ih koje će se uslišiti tek kasnije. Ova vizija koju nam otvara Isus ne može čekati jer ne mogu više puštati da mi dani prolaze u prazno. Ne mogu više ne koristiti priliku koja mi se pruža! Moliti da budem ja i da budemo mi svi na tragu ove Isusove vizije – to ne može biti promašeno. Ako je Otac nebeski cijeli svijet i život na njemu osmislio na ovaj način, onda će se molitva koja ide za ostvarenjem Njegove vizije u meni sigurno uslišiti. To je „prioritetna pošta“ koja u nebu ima poseban tretman.

I, na kraju, ne ispustimo iz vida konac Isusovih riječi – o tome kako se ovdje postavim, ovisi kako će me Bog gledati: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?“. Biti vjeran u nepoštenom bogatstvu znači vjerno raditi s onim što smo primili tako da „steknemo prijatelje“ zahvaljujući Božjim darovima.

Za nas su moguća samo dva ishoda. Kako god se postavili, vrijedit će jedno od ovoga dvoga: ili služimo Bogu ili služimo bogatstvu. Ne možemo služiti i Bogu i bogatstvu. Samo prema jednom od njih naš život se ravna, samo prema jednom od njih mi ga oblikujemo…ostalo su samo priče.