Preobraženje Gospodnje?

Isus vodi trojicu učenika na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled lica mu se izmijeni a odjeća sjajem zablista….s Njim su odjednom Mojsije i Ilija (nije došao dokinuti Zakon i proroke nego ih ispuniti!)… Mi govorimo da se Isus preobrazio. Je li doista bilo tako?

To što Isus moli, razgovara s Ocem to nije Njegovo samo sada… Njegovo je oduvijek. Od vječnosti koju je dijelio s Ocem. I društvo Mojsija i Ilije, svjetlost kojom je iznenada zaogrnut – Slava je Njegova oduvijek, prije negoli je svijeta bilo. I bit će kad se sve bude pretočilo u vječnost, sve što u nju može ući.

Isus je sada u svom elementu! (što bi sad rekli Njegovi Nazarećani koji nisu uz Njega mogli vezati ni zemaljska čuda, kako bi mogli ovo?). On tek sada, u ovom sjaju, počinje blistati u svom pravom svjetlu. Do sada je bio “prigušen” jer se spustio na obličje čovjeka.

A učenici? E, oni više nisu “svoji”. S njima se događa nešto što još oko nije vidjelo ni uho čulo. Iz zemaljske nizine prvo se uspinju na goru. U božanske visine!

Padaju u san. Bog je na Adama spustio san kad mu je predvodio Evu, na Abrama kad je s njim sklapao savez… I Isusovi učenici će, kad se probude, ugledati nezamislive i neizrecive stvari. Iako ne shvaćaju, znaju ipak jedno: dobro nam je ovdje biti. Petar govori: nećemo ići odavde – napravit ćemo nam šatore, prebivališta…

Zaboravili su tko su, da ih dolje čekaju njihove obitelji, najdraži… Toliko im je sada dobro. Toliko dobro da se razum više ne može pravo orijentirati, zato evanđelist primjećuje: nije znao što govori. Ekstaza, blaženstvo koje osvaja do kraja. Oni su se preporodili, oni su se preobrazili u sjaju Isusove slave. Doživjeli su sebe novima u tom svjetlu, vidjeli se kakvi nikad još bili nisu.

To je slika životnog hoda s Isusom, uspona na goru svjetla i slave. U visine u kojima se vidi Isusa kakav Jest. I sebe kakvog se nikad vidio nisam, ali me baš takvim vidi i želi Bog. Biti Isusov učenik znači biti u usponu, u hodu preobraženja. Gledati sve više i više sjaja Isusove Slave. Osjećati sebe novim, više Božjim. Onakvim kakav još nisam bio. Ali toliko dobrim da to ne bih više ni za što mijenjao.

Da, osjećamo…premalo je biti u Preobraženju jedan dan. Zato nek cijeli život bude moje preobraženje u Isusovoj Slavi. Ona nek sija jače, jače, jače…