Dvije strane u međusobnom optuživanju. Da li je istina negdje između, kako to voli reći naša narodna mudrost? Ne gledajući tko je kakav u sebi (Bog kao da i na to može na čas zažmiriti!), nego da je Izrael, kao i Isus – kao uostalom i mi! – poslan ići drugima i biti na blagoslov svim plemenima zemlje, možemo reći da nisu jednako u pravu.

Dok Isus obilazi gradom i selom propovijedajući Kraljevstvo, oni već stoljećima ne mrdaju nikamo. Usaljeni u svojoj samodovoljnosti, kome imaju ići kada su svi drugi nedostojni njihova vremena? No, neće žaliti truda da spriječe Isusa – tu će biti agilni.

Službene statistike web-stranica pokazuju da tekstovi s naslovom tipa „Jao vama, farizeji!“ bivaju duplo manje čitani. Zašto? Većina pobožnih duša voli slušati samo o „slatkom Isusu“? Vrijeđaju ih riječi koje je Isus izgovorio? Smatraju da, slušajući o farizejima, o sebi nemaju što čuti?

Kako god bilo – čak da i ne razmatramo kakvi smo u sebi – ostaje pitanje jesmo li živjeli svoju poslanost drugima? Jesmo li im bili na blagoslov? Ili smo gledali svoja posla i tako zatvarali Kraljevstvo i sebi i drugima? Izgleda da bi se Isusov govor o farizejima ipak trebao ticati svih nas.