„…oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo“ (Lk 7,47)

Šimun je svoj pogled na svijet i religioznost podesio tako da je on proizlazi ispravan. Možda je malo reći ispravan – on je visoko uzdignut nad mnogima drugima. Ne vidi što bi mu moglo nedostajati: tȁ ispunio je sve  – sve svoje uvjete!

Žena grešnica je svjesna svoje grešnosti. Svjesna da je nedostojna živjeti. A to što živi jest očitovanje Božjeg milosrđa. Svjesna je da si život ne može dati i a ovaj koji prima upropaštava. I zato moli oproštenje. Njezine suze nisu formalnost – ona stoji pred Bogom i žali za bol koju mu nanosi. Da, ona osjeti Njegovu bol i žali zajedno s Njim.

Isusov postupak i riječi daju do znanja da je žena, iako grešnica, bliža istini. Njezina bol jest najviše što može pružiti Božjoj ljubavi i boli. Takav čovjek osjeti Božje milosrđe prema sebi i drugima. Osjeća da su svi velika obitelj velikog Oca.

Bol koja se rađa uslijed nemoći da popravi pokvareno jest želja srca: biti Očev, ljubiti i biti ljubljen  – do kraja. Tu je ključ Božjeg srca, tu On otvara vrata u život.