»Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. (Mt 14,13-21).

Suvremeni čovjek bi se mogao začuditi: zašto nas vjera uči da od jednog kruha nastaju dva, od pet kruhova nastaje nepregledna množina kruha? Ako polazimo s takvim mislima, idemo u pogrešnom pravcu. Ovaj evanđeoski odlomak ne želi nam govoriti o matematičkim ili fizikalnim zakonima. On ide dublje, k njihovu izvoru. K Izvoru svega.

„Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu“. Zašto će u osamu a mogao je iskoristiti situaciju? Mogao je povesti narod u pobunu protiv Heroda. Ne, ne želi. Kako bi izbjegao pokušaje onih koji su to željeli, Gospodin ide u osamu. Pobuna, ustanak, revolucija – to su promjene koje mijenjaju vanjski lik društva. No, one sobom ne donose nužno i promjenu iznutra – promjenu srca. A On je upravo radi toga došao.

Narod ide za Isusom. Sada kada više nema Ivana Krstitelja, On je jedino svjetlo. Liječeći bolesnike Isus se još jednom pokazuje kao obećani Pomazanik, onaj koji će uspostaviti kraljevstvo Božje (usp. Iz 35,1-10).

No, ovdje će se dogoditi još i više. Izgladnjeli narod treba nahraniti. Ovu situaciju Sin Božji iskoristit će da bi narodu pružio ne samo zadovoljenje tjelesne potrebe. Ono što će se sada dogoditi neizmjerno je više od rješavanja nezgodne situacije u kojoj se našlo mnoštvo u pustom kraju.

Naime, sva četiri evanđelista nam prikazuju kako će pri kraju Isusova javnog djelovanja u Galileji doći do umnoženja kruha. U ovoj etapi uz silna djela Sin Božji poučavao je narod. Pripremao ih za nastup Kraljevstva. Sada, privodeći kraju tu dugu etapu djelovanja među Galilejcima, Gospodin će im dati završnu pouku. Sve što je do sada govorio dobit će veličanstveni pečat u djelu umnoženja kruhova i riba.

Ono je za gladne ljude bilo neshvatljivo, neobjašnjivo nasićenje u pustom kraju, Bilo je i puno više, bila je pouka, kateheza. Ali i puno više od pouke. Kao što se u času Isusova krštenja otvorilo nebo, sišao je Duh Sveti  i začuo Očev glas, sada će se pred mnoštvom otvoriti otajstvo kraljevstva Božjega. Sada će gledati i doticati, nasititi se njegovim bogatstvom!

Ono što zbunjeni učenici kada im je rekao „dajte im vi jesti“ nisu mogli – jer čovjeku je to nemoguće – podarit će im milost Sina Božjega. Milost koja otvara vrata u riznicu Kraljevstva. Kako? Otvara na način koji nama ljudima teško može pasti na pamet: On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

Isus uzima ono što je tu, polazi od raspoložive hrane. Zahvaljuje za nju, blagoslivlja je i dijeli. U imenu Božjemu dijeliti ono što se ima. Ne zvuči spektakularno, zar ne? Naprotiv jednostavno je, prejednostavno. A ipak ovdje dotičemo najdublje strune naše stvarnosti. Na njima počiva naš svemir, sve što postoji.

U početku Bog dijeli svoju moć, iz kaosa stvara kozmos. Čovjeku udjeljuje život. Ali ne samo to. Dijeli mu ono nešto svoje – čovjek postaje biće na sliku i priliku Božju (Post 1,26-27). Psalmist je očaran visokim dostojanstvom koje je Bog udijelio čovjeku:

„Ti ga učini malo manjim od Boga,

        slavom i sjajem njega okruni.

Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,

        njemu pod noge sve podloži…“ (Ps 8,6-7).

Čovjeku je Bog potom obećao nebo, svoju vječnost. S njim dijeli svoga Sina (Iv 3,16). Blagosloviti i podijeliti, udijeliti ono što se ima – to je temelj naše stvarnosti, sve što postoji poteklo je iz ovog Božjeg stava. On tako kraljuje, takvo je Njegovo kraljevstvo.

Gladni Galilejci sada će ući u čudo, okusit će bogatstvo Kraljevstva koje im otvara Sin Božji. No, ovo su tek prvi koraci. Obilje dara kruha koji će nahraniti mnoštvo gladnih usta u Galileji poziva ući dublje u ovo otajstvo. Neće ni Judejci na jugu ostati prikraćeni. Isus će ubrzo nakon ovog događaja krenuti prema Jeruzalemu. Ondje će se dogoditi sljedeći, još veći korak. Ondje neće udijeliti nekome nešto. Ondje će udijeliti samog sebe u žrtvi na križu. Uložit će sebe u vječno dijeljenje koje se odvija u Kraljevstvu!

Umjesto primisli na pobunu, na ustanak nakon mučeništva Ivana Krstitelja, Sin Božji svom narodu pokazuje gdje je put u novu stvarnost, gdje je ulaz u kraljevstvo Božje. A, zapravo, njima koji su znali za jubilejsku godinu (o kojoj smo razmišljali prošle godine), Isusovi čini žele reći: braćo, budite hrabri! Ono bez čega ostajete jer izbjegavate živjeti od ideala jubilejske godine (Lev 25), sada će biti oživotvoreno pred vašim očima. To je Kraljevstvo, to je jedini put do njega!

I mi, kršćani trećeg tisućljeća, smo pred istim otajstvom. I pred nama stoji Isusovo Tijelo i Krv koje je podijelio s nama. A mi smo djeca vremena obilježenog individualizmom, orijentirani sami na sebe. U velikoj mjeri to nas udaljava od duha zahvaljivanja i dijeljenja kojim odiše Isusovo djelovanje i Kraljevstvo koje uprisutnjuje. Nije stoga čudno što nam ekonomisti poručuju: svi problemi neimaština u današnjem svijetu mogu se riješiti jer svega ima dovoljno, samo je potrebno dobra – podijeliti!

Biti Isusov učenik stoga znači stati pred ovaj evanđeoski odlomak i početi istraživati: kad molim „dođi kraljevstvo Tvoje“ na što mislim? Budim li u sebi spremnost na dijeljenje svekolikih dobara da bi ono prije došlo? Ili živim u zabludi?

I nama, u sve dane našega života, Gospodin Isus govori: uzmite, jedite..! Hodite ljubeći, dijeleći dobra i uđite u novu stvarnost Kraljevstva!

Kamo ja idem? Kamo smjera moje srce?