Iz Evanđelja po Mateju
»Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.
Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«
Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. (Mt 13,44-52).
Pronaći zakopano blago, posebno vrijedan biser ili dijamant – ne zvuči li kao igra na sreću?
Mnogi kažu: ne vrijedi kupovati srećku jer neće mene sreća.
Isus dok ovo govori svima donosi radosnu vijest o Kraljevstvu.
Baš svakomu!
Jer prije negoli u evanđelju čovjek pronađe blago na njivi ili trgovac dragocjeni biser – prije radosti pronalaska postoji još jedan razlog za sreću. Najveću!
Pogledajmo još jednom pažljivo što Isus govori!
Gdje se nalaze blago i biser? Blago je zemljoradniku na njivi, ondje gdje se on svakodnevno kreće. Dragocjeni biser trgovca čeka među biserima s kojima se svaki dan susreće.
Radosna vijest kaže: Bog je blago postavio pred tebe, u tvoju svakodnevicu!
Nije ih sakrio od tebe.
Ne, postavio ih je tako da na njih naiđeš!
Tu su. Nadohvat. Samo ih treba uzeti.
A uzeti se može samo srcem. Kako?
Salomon u prvom čitanju zna da će postati kralj. Imat će sve. Ali…
Zna da „imati sve“ nije dovoljno.
I kreće tražiti blago koje se ne vidi. Bez kojega su mnogi koji imaju sve i dalje nesretni.
Zato ne traži da mu se uveća imanje, blago, užitak…
Traži moć razlikovanja dobra i zla.
Traži ono što je vlastito Božje. Njegovu mudrost koja će sve staviti na svoje mjesto.
Bez nje imanje i moć ne daju užitka jer bez tog blaga nema blagoslova.
Takvo blago Bog je postavio u moju svakodnevicu, na moj put.
Svojom Riječju otvara mi Kraljevstvo.
Ona mi govori da je On gospodar koji neće čupati moje kukolje.
Raduje se dobru koje u meni raste. I vjeruje, siguran je da će ono nadrasti moja zla. Njegovo svjetlo raspršit će moje tame.
Zato se mogu odmoriti u Njemu. Pronaći spokoj svojoj duši. Onaj duboki mir koji nastaje kad ispred sebe nemaš suca nego Oca. Koji ne traži minuse nego na mene polaže svoju ruku da bi sve što je u meni Njegovo moglo rasti.
I nadjačavati. Pobijediti sve ono što nije život, dobrota i ljubav.
Riječ, pogled i nadahnuće koje liječi i daje mir.
Dodir s Izvorom svakog dobra…svih mojih izvora.
To su blago i biser koji mi kažu: moguće je pobjeđivati odmarajući, uživajući duboki mir!
Jer Gospodin svojim miljenicima čak i u snu daje (usp. Ps 127,2)
To blago, taj biser stavio si, Bože, na moj put!
U moju svakodnevicu.
I bdiješ, iščekuješ moju radost.
Da pronalazim svoju i otkrivam Tvoju kojom si čuvao moj put, pripremao mi sretni čas nailaska na blago. Hvala Ti što i za mene postoji srećka s kojom dobivam!






23 srpnja, 2026
Ivica Čatić
Posted in 