Par misli pred otajstvom silaska Duha Svetoga…

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:

»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.”  (Iv 15,26-27; 16,12-15)

Apostoli su čekali Duha Svetoga…mi smo čekali svetkovinu Duhova, odnosno Pedesetnicu (Pentekoste)….

A zapravo, ne čekamo mi Duha Svetoga – On čeka nas!

Dugo, dugo…

Jer On je onaj koji je bio u početku.

Kad je Bog nad pra-kaosom izricao svoju riječ „Neka bude…“, snagu toj riječi davao je Duh koji je lebdio nad vodama.

Božja riječ obistinjuje se u snazi Duha. On od Božje riječi pravi stvarnost.

Ta uska veza Božje riječi i Duha Svetoga u temelju je cijele stvarnosti. Ona je genetski kod našeg svijeta i nas samih.

U stvaranju svijeta, u kozmosu kojim je vladao pra-kaos, Duh je bez ikakvog otpora obistinio Božju riječ.

No, u našem malom, osobnom mikrokozmosu, stvari ne idu tako jednostavno. U njemu Bog ne želi zahvaćati dok mu naša sloboda ne dade pristanak. Jer gdje je Duh, ondje je sloboda.

Isusovi učenici, apostoli, odgajani su na riječima Staroga zavjeta. Poslije su slušali Gospodina Isusa. Toliko toga su primili, ali ipak im se nisu kockice složile. Zašto? Isus ih je korio zbog nespremnosti da se otvore Njegovoj riječi.

No, nakon uskrsnuća i to će se dogoditi. Gledat će i razmišljati drugačije. Njihova otvorenost doseći će potrebnu mjeru. I onda će se moći dogoditi!

Dolazi Duh. On nema svojega… Kaže Isus: uzimat će od mojega i davat će vama! Što? Uzimat će Isusovu riječ – i onu stariju iz Staroga zavjeta – i davat će je učenicima. Da je prime kao nikada ranije.

Kao što je u stvaranju svijeta snaga Duha obistinila Božju riječ, tako se ima obistiniti u srcu i životu učenika. A to nije malo. To je nezamislivo puno.

Zato kad Isus kaže da će Duh uzimati od Njegovoga i davati učenicima, time ne želi reći da je Duh manji. Naprotiv! Božja riječ rekla je sve, ništa joj ne nedostaje. Osim da se obistini u nama i našem životu.

Upravo to će činiti Duh. Upravo kao što je zahvaljujući snazi Duha Isusova riječ bila moćna, Njegov život bio je neirecivo sadržajan – toliko da je uprisutnio kraljevstvo Božje! – tako i učenike Duh treba uvesti u nove razine istine.

Da, zvuči čudno…isprva. Samo isprva.

Isusovi apostoli su znali riječi Staroga zavjeta, pamtili su i Isusove riječi. Ali nisu vidjeli gdje i kako se one obistinjuju. Znali su ih kao literaturu, kao priče koje su upamtili i ništa više.

A kada je došao Duh i počeo ih uvoditi u istinu, pred njima se otvorio novi svijet. Sad počinju shvaćati gdje je ta riječ u njihovu životu. Kamo god se okrenu, vide gdje se ona obistinjuje. I ništa više nije kao prije. Sada je sve novo. Sve je puno smisla kojeg prije nisu vidjeli.

Dakle, ne samo što znači ova ili ona riječ Svetog pisma, nego gdje je i kako ona istina u njima i oko njih! Dokle seže pojedina riječ, što otvara i što omogućuje – sada ulaze u sve to što prije nisu mogli naslutiti.

Duh Sveti ne mora dati ništa novo što nije bilo u nama ili oko nas. Ali kad uvodi u istinu, on čovjeku omogućuje da vidi onako kako Bog gleda. Da se može prema Bogu postaviti tako da primi od Njega sve što se može primitu u datom trenutku. Otvara mu bogatstvo Božje!

To je dimenzija na koju čovjek nije navikao. Jer istina u koju nas Duh može uvesti nadilazi naše mogućnosti maštanja. Ona je za našu ljudsku ograničenost nezamisliva. Neki od svetaca su govorili: kad bismo sada, tu gdje jesmo, mogli ugledati svu istinu o Bogu – koliko nam je blizu i kako nas lijepo gleda – mi bismo umrli od sreće! Jer toliku razinu emocija jednostavno ne možemo podnijeti, srce bi puklo od uzbuđenja. Zato nam ta istina nije otvorena na tako snažan način.

Bog se otkriva na puno skromniji način, kroz svoju riječ i djelovanje. Riječ koja nam pomaže da otkrivamo tragove Njegove prisutnosti i djelovanja. I tu se ljudi opredijeljuju. Svatko pokazuje tko je, ovisno o tome hoće li tražiti istinu o Bogu u Njegovoj riječi i životu, ili neće.

Kad čovjek prima Božju riječ, tada se susreće s drugačijom logikom…dodiruje granice drugoga svijeta. Božjeg. I odlučuje želi li se s njim uskladiti ili ne. Ako odluči usvojiti Božju riječ i dopustiti da ga ona oblikuje, to je okidač za Duha Svetoga. Tu je čovjek slobodnom odlukom otvorio svoj život Duhu. I priziva Ga neka dođe. Ne mora reći „Dođi, Duše Presveti“. Duh Sveti čuje što mu šapće čovjekov duh, ako traži dubinu riječi Božje, ako je spreman i željan ići u njezino svjetlo.

Na te čovjekove osobne i slabašne napore, sići će snaga i svjetlo Duha. Tada čovjek počinje dublje shvaćati i Božju riječ i sebe, svoj život. Jer Duh mu omogućuje ući u istinu, u bogatstvo trenutka kojega živi.

To je, vjerojatno, najvažniji dar Duha Svetoga jer bez njega čovjek ne može zauzeti osnovnu orijentaciju prema sebi, Bogu i svijetu u kojemu živi. A kada čovjek surađuje s ovim osnovnim darom, Duh može udijeliti nepregledan broj drugih darova. Kako smatra korisnim i potrebnim.

Ima li granica? Nema, naravno. Jer On je Duh Životvorac. Nije ničim ograničen. I ono što znamo da postoji i što ne znamo, sve je područje Njegova djelovanja.

Onima koji smatraju da su najpoželjniji darovi Duha sposobnosti za činjenje čuda, samo se treba prisjetiti da činjenje čuda ne znači da je netko na Božjem putu. Naprotiv, Isus je rekao da će mnogi koji su činili čuda na koncu propasti i biti odbačeni. Umjesto takvih želja, u Govoru na Gori Isus kao najvažnije nalaže: slušati i vršiti Božju riječ. Tako čini mudar čovjek. Jer to je put prema Duhu i Njegovim darovima.

Onaj tko prima i dade se oblikovati od riječi Božje, prije negoli ustima već svojim duhom kliče „Dođi, Duše Presveti“! Već je kao pripremljena njiva spreman za sjetvu koju će izvršiti Duh. Za hod u svu istinu kojeg daruje Duh.

Koliko tako pripremljenih srdaca ima?

Koliki čekaju Duha Svetoga a na kolike čeka Duh? Godinama i desetljećima…