Iz Evanđelja po Ivanu

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. (2,13-25)

Gospodine Isuse, što vidiš u meni?

Ti dobro znaš što je u čovjeku. Kako ti ja izgledam?

Čovjek otvoren za Boga s razlogom bi se trebao to pitati nakon što je čuo današnju Božju riječ.

Kako ja stojim pred Tobom, u Tvojim očima?

Ako pažljivo promatramo misna čitanja ove, treće nedjelje korizme, ona nam itekako pomažu da sami vidimo gdje smo u odnosu na Boga. Njegova riječ povlači jasne granice a naše je samo da vidimo kamo nas vode naše misli, stavovi i ponašanje.

Idemo redom.

Isus u evanđelju izgoni trgovce. Umjesto trgovanja, hram treba biti dom molitve, susretanja s Bogom. Trgovini tu nikako nije mjesto.

Međutim, ova Isusova akcija simbol je nečeg važnijeg. Nije riječ o tome da Isusu baš stvarno toliko smetaju trgovci u hramu – pa Josip i Marija su kod njih kupili dvije grlice odnosno dva golubića kad su donijeli svoje dijete i prikazali Ga u hramu. Trgovci su bili od pomoći vjernicima koji stižu u hram izdaleka da ne moraju sobom nositi ili vući na uzdi životinje za žrtvu – ta dosta je što pješice hodočaste stotinama kilometara. Dio novca svakako ostaje za hram i uzdržavanje svećenstva.

Znao je Isus sve to. Jasno mu je da u hramu postoji više vrsta trgovine. Ova gdje se trguje žrtvenim životinjama može biti po sebi dobra, iako može i ona biti korumpirana.

Međutim, postoji u svakom hramu i pri svakom pobožnom sklapanju ruku napast od još jedne trgovine. Ta trgovina nema tezge, blagajne, novčanice, utrške, postotke… Ona se može kriti iza najpobožnijih riječi, najskrušenije naherene glave iznad sklopljenih ruku.

A to je trgovanje s Bogom: ja Tebi, Bože, dadem molitvu, post, žrtve – ma sve što čega god se mogu odreći – a Ti meni dadeš ono što tražim od Tebe. Važi? Jedna od oznaka te trgovine jest i to što se ruke sklapaju uglavnom kad mi nešto zatreba. Pa što bih inače radio sklopljenih ruku i Bogu krao vrijeme ako mi ništa ne treba, zar ne?

Tome se mogu dodati i ponešto krupniji biznisi koji nadilaze običnu trgovinu. Npr. ja sam, Bože, u Tvojoj službi. Vidiš koliko toga odrađujem Tebi na slavu i na dobro Crkve. Nećeš se ljutiti ako ja uz te velike i važne stvari ipak i sebi pričinim poneku radost, pobrinem se za ono što je meni posebno drago?

Sigurno, ovakve vrste trgovine Bogu su puno gnjusnije od dobronamjernog usluživanja hodočasnika, kojim se uzdržavao hram i druge vjerske institucije.

Jesam li i ja među trgovcima? Ovo pitanje nije lako izgovoriti. Još je teže krenuti u istraživanje istinitog odgovora. U tome nam pomažu prvo i drugo čitanje.

U prvom čitanju imamo poznat tekst koji proglašava 10 Božjih zapovijedi. Tu je sve jasno, na prvi pogled. Čak se čini da svaki iole korektan čovjek bez posebnih problema može ispuniti ove zahtjeve.

Međutim, stvari ipak ne stoje tako jednostavno. Upravo čitanje ovih 10 riječi i njihovo minimalističko shvaćanje može biti predigra trgovanju s Bogom. Činim ono što ovdje piše – a to bih činio i da nisam ni čuo za 10 zapovijedi – i sad sam ispravan pred Bogom. Mogu smatrati da imam zasluge! Na temelju njih ću od Njega tražiti ovo i ono…zašto ne bih? Veoma lako trgovanje može upravo tu početi.

Gospodin Isus u Govoru na Gori uči nas kako čitati Božje riječi: “Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu“ (Mt 5,21-22). To je prvi od šest primjera koje Gospodin zaredom navodi da nas pouči kako trebamo čitati Božju riječ (Mt 5,21-48).

Kada to čitamo, osjećamo: ovdje se ne traži poštivanje nekih normi, standarda. Ove riječi traže cijelog čovjeka. Da, ni manje ni više: cio čovjek treba se izručiti Bogu. Inače se nismo uspjeli izdići sa razine trgovanja. Dati svega sebe, ma koliko se to može činiti malo i skromno. Jer ako ne dam Bogu sebe nego samo nešto od sebe i smatram da sam u redu – štoviše, zbog toga mogu od Njega tražiti ovo ili ono – napuštam odnos ljubavi i počinjem trgovati. Tek kad se čovjek stavlja cio u zagrljaj s Bogom, onda ima smisla nešto darovati i onda znamo da to neće biti pokušaj trgovanja nego je dar od srca.

Je li to baš tako?

Mojsije kad je upućivao svoje zadnje pouke Izraelcima, bolje im je pojasnio prvu zapovijed: ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem, svim svom dušom i svom snagom svojom (Pnz 6,4-9)! Ovo je od velike pomoći svakom vjerniku.

Jer što god da me sprječava ljubiti Boga cijelim biće, svim što jesam i posjedujem, u tom slučaju to je moj drugi bog. A prva zapovijed jasno kaže: nemoj imati drugih bogova uz mene! Mnogi misle: pa nisam siguran ni da ovog jednog držim za pravog Boga a kamoli da imam još neke druge!

Međutim, istina je drugačija: sve što god mi je važnije od Boga koji me stvorio, želi me blagosloviti i obdariti puninom života – sve, svaka od tih pojedinosti može biti moj drugi bog. I jest moj drugi bog ako zbog te stvari zapostavljam Boga koji je izvor mog života, mog blagoslova i moje vječnosti.

A koliki ljudi ispred Boga stavljaju novac, moć, ugled, sport, modu, razonodu, svoje fiks-ideje i tko zna što još ne? To su njihovi bogovi kojima sve podređuju pa i svoj odnos s Bogom izvorom života.

Ako se sada vratimo izgonu trgovaca iz hrama, što ćemo reći? Jesu li svi u hramu doista tako vjerni da su zadovoljili prvu i ostale zapovijedi, onako kako nas Isus uči? Koliko je zapravo u našim crkvama trgovaca?

Jesam li i ja jedan od njih?

Nek jedna, možda i najvažnija, žrtva u mojoj korizmi bude stati pred ovu Božju riječ i početi sa sobom riješavati ovo pitanje. Istjerati stvari na čisto.

Možda u tome neću uspjeti u dan-dva…možda neću uspjeti ni kroz čitavu korizmu… Jer duboko duhovni ljudi kazat će da kad su počeli s ovim pitanjem, trebali su mjeseci i godine da uspiju prepoznati na kojim sve poljima zapravo trguju s Bogom. No, imati ozbiljnu odluku da krenem i činim sve što bude trebalo – to je prava stvar!

Iz nje će krenuti radost. Jer Bog umjesto trgovca pred sobom sada ima čovjeka koji čisti svoje srce da bi bio dijete Božje. Koje ne želi trgovati nego istinski živjeti svoj savez s Bogom. Novi savez u krvi Kristovoj. Jer ondje gdje Božja ljubav prolijeva krv nema mjesta trgovanju. Tu odgovor može biti samo – ljubav.