Iz Evanđelja po Marku

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

(1,1-8)

Idemo u susret slavlju rođenja našega Spasitelja Isusa Krista, a liturgija nam izabire odlomak iz Evanđelja po Marku koji stvari gleda doista izdaleka. Iz najdalje i najšire perspektive.

Početak odlomka sastoji se od triju citata iz Staroga zavjeta. Počinje s događajem Izlaska, potom oslobođenje iz babilonskog sužanjstva i na koncu Malahijina najava dolaska Božjeg glasnika u hram.

Dakle, evanđelist Marko – čije Evanđelje čitamo cijele ove godine – ono što Isus jest i što će činiti, vidi kao ispunjenje oslobođenja od ropstva u Egiptu, oslobođenja od sužanjstva u Babilonu… Njegov dolazak u Hram jest oslobođenje. Ali ne samo to.

Nakon oba spomenuta starozavjetna oslobođenja trebalo je organizirati život. Bog je nakon egipatskog ropstva Izraelcima dao da imaju kraljevstvo. Međutim grijesima su ga uništili. Kasnije, nakon babilonskog sužanjstva, učili su gdje su griješili, učili primati i hoditi po riječi Božjoj. Ali je nisu uvijek živjeli u istini nego po slovu riječi.

Što će značiti Isusov dolazak? Mnogi su zamišljali da će sada ponovno biti uspostavljeno Izraelovo kraljevstvo. Ne, neće. Da su bili spremni, vjerojatno bi ga dobili već, po okončanju babilonskog sužanjstva. Ali nisu.

Prve riječi koje će Isus izgovoriti u Evanđelju po Marku govore da se približilo Kraljevstvo. No, ne misli na obično, zemaljsko nego na kraljevstvo Božje. Što sve ovo ima značiti?

Sve spomuto dokaz je da su kraljevstvo nekad imali, ali se nisu mogli nositi s njim. Pa ni obnova nakon povratka iz Babilona nije dobro išla. Previše se riječ Božju držalo na jeziku a premalo u srcu. I zato nisu u sebi i između sebe izgradili one odnose koje su trebali.

Kao u onoj narodnoj – mak na konac! Znamo, nije ga lako natjerati jer su to dvije zaobljene površine i mak će teško ostati na koncu. Tako Bog čovjeka u njegovoj slobodi pokušava privoljeti na ono bitno. Ali je teško – ili manjka ono religiozno, ili je prisutno u nekoj iskrivljenoj formi. Kao ni mak na konac, nikako do onog bitnog.

Isusov dolazak ima za cilj i Kraljevstvo i obnovu srca. Ali ne više po ljudskoj mjeri, ne u ljudskom nego u Božjem Duhu. Jer uzalud bi se pisalo „Kraljevstvo“ ako u njemu ne kraljuje ono Božje nego ljudsko koje ne dohvaća bitno. Zato Isus ima donijeti nešto novo.

Velika novost za srce koje treba početi kucati novim odnosom prema sebi, Bogu i drugima. Tu je ono bitno. Ni u čemu drugome nema spasa.

Zato će Isus krstiti Duhom Svetim. Da izbriše grijehe. Ali ne na ljudski način: da mogu doći i na ispovijedi reći kako nemam grijeha – kod mene je sve u redu! Ne, to je znak da nisam stigao na cilj.

Na cilj ne mogu stići sam! Na cilj možemo stići samo MI, kao zajednica Crkve. A to će biti kada budemo mogli reći: Gospodine Bože, zahvaljujući Tebi mi smo ostvarili u sebi i između sebe novi svijet! Sve manje od toga nije dovoljno za kraljevstvo Božje.

Naša vjera, duhovnost urodila je novim pogledima i novim odnosima, a oni su urodili novim svijetom. Dostojnima Tebe. Sve drugo nije dovoljno jer nije kršćanstvo.

Da, dragi prijatelji. Rođenje djeteta Isusa sjaji neobičnim svjetlom. Ne samo zbog svježine i nevinosti malenoga ljudskog bića. Njegovo djetinjstvo jest slika i poziv nama da se uključimo, da postanemo djeca za novi naraštaj – novi svijet kraljevstva Božjega. Jer bilo bi premalo da nam je došao podariti samo romansu božićne noći, koliko god lijepa bila. To bi bilo premalo.

Ništa manje od novog svijeta ne dolazi u obzir! Barem što se Njega tiče!

Ako smo prošle nedjelje razmatrali opasnost da promašimo, mogućnost da završimo u ruševinama svojih iluzija…i ako smo odlučili izbjeći to po svaku cijenu, Gospodin nas ne ostavlja na pustopoljini. Ne. Uči nas da u novosti i svjetlosti rođenja Sina Božjega vidimo više od djeteta i dječjih boja, koliko god plemenite i dražesne bile.

Uči nas da prema Njemu idemo tražeći svjetlo novoga svijeta i pripremajući se za nj. Inače nećemo susresti Boga Dijete, promašit ćemo Božić.

Zato možemo s Chestertonom reći da Isus nije došao osnovati Crkvu koja će se prilagođavati svijetu nego koja će ga mijenjati. Jer u stari svijet unosi svjetlo i snagu novoga svijeta. Božjega kraljevstva.

Umjesto zamki traženja božićne romantike, trenutak je pitati se: Gospodine, jesam li doista otvoren za ono što donosi Tvoj Sin, što izlazi iz okvira ovoga svijeta ili ću i ove godine Njegov dolazak pokušati ugurati u stare okvire…onako kao što sam to učinio s prethodnim Božićima?