U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’

Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’

Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’

Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« (20,1-16a)

Ima li takvih gospodara uopće? Koji plaćaju svima isto?

Kad Isus pripovijeda ovu prispodobu, polazi od činjenice da je vrlo važno berbu grožđa obaviti na vrijeme. Dakle, treba imati dovoljno radnika. Najamnici, sa svoje strane, paze da ugovore što bolju nadnicu. A prilike će biti, pogotovo kad vinogradara uhvati nervoza poradi brige za skidanje uroda. Skromniji i smjerniji od prvog sata su u vinogradu. Vlasnik izlazi još tri puta. Čak i u 17h nalazi neke koji cijeli dan stoje na trgu. Možda im nije ni stalo da rade, možda su čekali ne bi li podigli cijenu? I na koncu dobivaju plaću kao da su radili od jutra. Takve se stvari događaju kad je nekomu stalo da se nešto završ na vrijeme. Ili npr. u naše vrijeme koliki vlasnici u industriji moraju skupo, ako ne i skuplje, platiti one koji im rade dizajn u odnosu na inženjere koji projektiraju srce nekog uređaja? Ali nemaju izbora jer danas želju za kupnjom kod većine kupaca ne podiže kvaliteta proizvoda nego način na koji je upakiran. I tako zarađuje se iz raznih razloga isto ili ponekad čak više, ovisno koliko vlasnik smatra.

Gospodin odmah otkriva neke od razloga zašto je ovo ispričao. Jer između redaka vrišti protest: „valjda ćemo mi dobiti više, radili smo 10-11 sati više od njih!“ Međutim, i radnici prvog jutarnjeg sata dobivaju isto. Ima nešto u čovjeku što traži da se izdigne iznad drugih, da zasluži više i da uživa kad mu to bude isplaćeno. I, naravno, buni se ako se nekoga drugoga izjednači s njim.

Takvi su bili i apostoli. Slušali su što Isus govori o oproštenju. Mora se oprostiti…70×7, čuli smo prethodne nedjelje…Otac nebeski želi da se svi spase. Počeli su kalkulirati: koji je naš položaj? Petar je čak pitao: evo mi sve ostavismo.. što ćemo za to dobiti? Učitelj vidi gdje su zapeli i zapleli se. Prihvaća njihov jezik i sad ih „tušira“ ovom prispodobom. U njoj sve funkcionira na bazi plaće i interesa kojeg ima gospodar. Ako apostoli idu linijom interesa, neka dopuste da i Bog ima svoje interese. Neka vide rezultat pa neka se zapitaju!

Vidimo kako čak i Isusovi najbliži – dok razmišljaju o Bogu i duhovnim stvarima – razmišljaju sasvim zemaljski, poslovno. Pokušavaju Boga i ono što je Njegovo uklopiti, „utjerati“ u ljudske okvire. Smatraju da njihov način razmišljanja mora važiti i za Boga.

Nakon što ih je tuširao zemaljskom, biznis-logikom, ostaje još jedna razina ove prispodobe. Neispričana. Jer nije im Gospodin mogao progovoriti ove razine, ne bi razumjeli. Bili su preslabi. Ali jednog dana će razumjeti. I drugačije čitati ovu pridodobu.

Nakon muke, smrti i Uskrsnuća Sina Božjega postat će jasno: Otac naš koji je na nebesima kada zove u svoje Kraljevstvo, ne zove na bilo kakav posao. Niti daje plaću. On daje sebe! To je više od svake plaće. Cijena neprocjenjivoga! Svima koji se odazovu daje sebe. Ne može manje. Ljubav želi dati sebe. I daje. Kada ima komu dati.

Sve – i vinograd, posao, sistem kazne i nagrade, život i smrt koje poznajemo – sve je tu samo zato da otkrijemo Njega i Njegovu Ljubav. Sve je tu da krenemo na put. Da putujemo iz svojih zemaljskih misli i rješenja u Njegova. Božanska, Vječna.

Sve je podesio da živeći k Njemu dođemo. Da živeći pomažemo jedni drugima ići k Njemu.

Da, jednoga dana kada to budu shvatili, njegovi apostoli će razumjeti da na gubitku nisu oni koji su u vinograd došli razno izjutra. Na gubitku su oni koji su si dopustili postati „radnicima posljednjega sata“. Nakon svog obraćenja, sv. Augustin to je rekao kao nitko drugi: kasno sam te uzljubio, Ljepoto!

Svaki dan, mjesec i godina bez te Ljepote i Dobrote jest gubitak.

Shvatit će jednoga dana.

Da bi se smanjili gubici, Gospodin je utemeljio svoju Crkvu. Da Radosnu vijest čuje svako srce.

Hvala Ti, Gospodine, što Tvoja dobrota ide iznad naših misli.

Uvijek iznad naših putova.

I zato njezina visina odmara i krijepi dušu.

Hvala Ti na tom nezasluženom daru.

U kojem našu ograničenost dodiruješ i osvjetljavaš zrakom svoje Vječnosti.

I tako činiš mogućim život. Hraniš našu ljudskost.