Uvodne misli

Koji je put da Isusovi učenici postanu sol zemlje i svjetlo svijeta, kako smo čuli prethodne nedjelje? Je li tako nešto realno izvodljivo?

Jest, put postoji. Izvodljivo je. Ali nije lako, ne ide samo od sebe. Ne ide bez učenika koji treba sebe ozbiljno unijeti u ovu veličanstvenu preobrazbu. Toliko može biti velika i značajna njegova slobodna odluka da krene za Isusom.

***

Čitajući Stari zavjet, vidi se da je temeljni događaj Izraelove povijesti oslobođenje iz Egipta. Gospodin im je pristupio i oslobodio ih iz zemlje ropstva. Iako ga nisu tražili, sam je došao i pokazao im se kao Osloboditelj, Izbavitelj. No, Njegova kasnija djela pokazat će da je to bio tek početak. Izraelce će voditi dugim putem i narodnog i osobnog oslobođenja.

Prvo čitanje: Sir 15,15-20

Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati. Jer velika je mudrost u Gospodina, on je svemoćan i vidi sve. Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje, Gospodin zna svako djelo čovječje. Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh.

U mudraca Siraha također vidimo razmišljanje o slobodi. Posljednja knjiga Petoknjižja, odnosno Zakona, nadahnuta je Mojsijevim pozivom Izraelcima da shvate kako je Bog pred njih stavio blagoslov i prokletstvo, život i smrt; stoga ih poziva da izaberu život. Oslobodio ih je egipatskog ropstva i dokazao da je najjači. Na njima je odlučiti hoće li naprijed s Njim ili bez njega.

Sirah na tome gradi svoju pouku. Zaključuje kako, stoga, Bog smatra da mu čovjek može biti vjeran. Može svoju slobodu živjeti tako da s Gospodinom hodi kao Njegov vjerni saveznik. S obzirom da je put vjernosti zapravno put blagoslova, za mudraca Siraha najbolji način kako iskoristiti slobodu bit će upravo onaj život koji će zavrijediti Božju pažnju i blagoslov.

Bez toga život se ne bi, u očima starozavjetnog mudraca, mogao smatrati mudro življenim i uspjelim. Ako znamo da biti blagoslovljen zapravo znači imati uspjeha, uživati zdravlje i obilje svih zemaljskih dobara, to nipošto nije daleko od onoga što danas čovjek smatra uspjehom u životu. Skoro da bismo mogli reći – biti blagoslovljen znači uspjeti u životu. Postići najvišu kvalitetu života.

***

Jednostavnu i kao bistri planinski potok jasnu starozavjetnu nauku o onom što je mudro i Bogu milo – kako nam je iznio mudri Sirah – sv. Pavao nastoji približiti svojim vjernicima u grčkom gradu Korintu. Kao i drugi ugledni Grci, i oni nastoje doći do mudrosti. No, taj put nije jednostavan. Na njemu je mnogo dvoznačnosti, mnogo mogućnosti za pogrešan odabir i odlazak na stranputicu.

Drugo čitanje: 1 Kor 2,6-10

Braćo! Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. Nego, kako je pisano: »Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube«. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.

Već prve Pavlove rečenice otkrivaju bit problema: postoji više mudrosti. Stručnjaci na tom području razlikovali bi grčku filozofiju od mudrosti drugih naroda itd. Potom bi unutar grčke filozofije… Međutim, Apostol ne ide u takve potankosti. Za njega je glavna razlika u tome što nam je dostupna Božja Mudrost u odnosu na sve druge ovosvjetske mudrosti.

Međutim, Božja je skrivena. Nije očita, ne nudi zadovoljenje prizemnih prohtjeva za kojima trče oni koje vodi duh ovoga svijeta. Božja Mudrost nam je došla u Isusu Kristu koji nam se do kraja darovao. Ali njezinu dubinu i blagodati ne uočavaju svi. Jer ne obećava zemaljska blaga, standard i užitke, društveni prestiž i ostale pogodnosti koje nude svjetske mudrosti.

No, ono što je na prvi pogled skriveno – što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe – to su njezine blagodati. Mnoge počinju već na ovome svijetu. Međutim, u njih se ulazi ne po duhu ovoga svijeta nego po Duhu Svetomu. A Njega svijet i oni koji razmišljaju svjetski ne mogu primiti (usp. Iv 14,17). Razlika je oštra i značajno je što Isus na njoj inzistira. Dakle, ne radi se o nečemu beznačajnom. Očito želi reći da Njegova pružena ruka i milost koju želi dati može biti odbijena. Čovjek je može u svojoj slobodi odbiti, a to se – između ostaloga – događa zbog toga što je pod utjecajem duha ovoga svijeta.

***

Kako znati jesam li pod duhom ovoga svijeta? Slijedim li u svojoj slobodi Mudrost Božju? Postoje mnogi znakovi. Evanđeoski odlomak koji slijedi donosi dragocjene putokaze.

Drugo čitanje: Mt 5,17-37

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.

Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.

Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.

Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je

Gospodin Isus počinje prvo potvrđujući trajnu vrijednost riječi Božje izrečene u Starom zavjetu. Kršćanima on nije uvijek lak za čitanje i primjenu, no Gospodin Isus svoje učenike upućuje kako gledati. Te upute su vrijedne i nama. Zato vrijedi nad njima zastati.

Isus upozorava na potrebu veće pravednosti. Pravednost pismoznanaca i farizeja nije dovoljna za ulazak u kraljevstvo nebesko. Očito, Gospodin smatra da riječ Staroga zavjeta nisu dovoljno dobro shvaćali i tumačili, a onda ni živjeli. Jesam li ja na višoj razini, idem li za većom pravednosti od farizeja? Prateći riječi današnjeg – i evanđelja sljedeće nedjelje – svatko može vidjeti koliko je otvoren Duhu Svetom kojim je Isus govorio i djelovao.

Ako pogledamo ovaj poduži evanđeoski tekst, vidimo da Isus prvo navodi riječ Božju Staroga zavjeta. Neke od njih su nam poznate. A potom nadodaje: a ja vam kažem… Taj dodatak čini razliku. On ne daje gotovi recept nego poziva na razmišljanje. Da je ubiti ekstremno zlo, to je jasno. Ali nije svakome jasno da je također zlo brata ili bilo kojeg bližnjeg promatrati i prema njemu se odnositi tako da se taj odnos izražava s „luđače!“. Isus čak onima koji gaje takav stav prijeti oštrom kaznom. Ne zato da bi kažnjavao nego da svog slušatelja odvrati od onoga puta koji nije put života. Što više čovjek razmišlja, uviđa da ovakav Gospodinov postupak zapravo čovjek provocira i poziva neka dublje razmisli o svom gledanju na bližnje. Neka dokuči zašto Bog ni njegov dar neće primiti dok se ne izmiri s bližnjim, dok ne može s njim mirno razgovrati i imati pozitivan odnos.

Ako stvar sumiramo, vidimo da Isus od svima poznate zapovijedi „ne ubij!“ stvar vodi preko zabrane govorenja „luđače!“ i na kraju stiže do pozitivnog momenta: sve ispod građenja mira tj. zdravog odnosa nije dovoljno jer Bog ne pristaje na ono što je ispod toga! Dakle, od onog što je u početko izrečeno negativno (zabrana ubojstva) jer je u počecima odgajanja trebalo ići jednostavno, stiže do pozitivnoga (gradi odnos mira). I tako u svim navedenim riječima Staroga zavjeta iza koji slijedi „a ja vam kažem…“ Ne možemo ih ovdje sve tumačiti.

Također treba zapaziti da ovim riječima Isus nije kanio samo dati tumačenje ili dopuniti riječ Staroga zavjeta. Išao je do njezinog najdubljeg temelja: što je Bog sve imao na umu kad ju je izrekao? Koja je istinska nakana zakonodavca i najdublji smisao Zakona kojeg je dao? Nije htio samo zaštititi onoga komu bi netko mogao vikati „luđače!“ nego misli i na onoga tko je u napasti to izustiti.

Isus, u konačnici, na ovaj način propituje svog učenika. Hoćeš li se zadovoljiti slovom zakona? Jesi li u stanju ići dalje, tragati za dubinama te riječi? Jer to nije radi pukog filzofiranja nego radi novog pogleda na život kojeg mi svaka riječ Božja može otvoriti. Jesam li spreman ili ne, svakako je moja osobna stvar. Ali moja (ne)spremnost mi govori jesam li otvoren Duhu Svetomu koji je tu i čeka da me povede u svu istinu? U dubine riječi koje govore o dubinama Božjeg plana sa mnom i s čitavim svijetom. Ako na gotovo svim područjima života važi ona „ako ne napreduješ, propadaš i nestaješ“, pogotovo važi na duhovnom planu. Kako mogu reći da sam Isusov učenik i da ga ljubim a ne želim ići prema Njemu? Ne želim dublje, zrelije i potpunije živjeti svoj život djeteta Božjega? Takav stav bio bi farizejstvo našeg vremena i nije slučajno da je odmah na početku Gospodin to jasno potcrtao.

A onima koji su čistog srca ove riječi otkrivaju dubine, širine i visine Božje Svemudrosti koja stoji iza Njegovih riječi. Otkrivaju i neizrecivo veliko, dobro srce Dobroga Boga koji svog malenog stvora zove u visine, zove na nutarnju veličinu – zove da žive kao Njegovi sinovi i kćeri. Da u tome rastu na radost sebi, bližnjima i Ocu! Da, čistima je sve čisto (Tit 1,15). Bog sve okreće na dobro onima koji Ga ljube (Rim 8,28). Čisto srce, srce od mesa – rekli bi proroci – lako će prijeći put i shvatiti da se ne ubija samo oduzimanjem života. I riječ „luđače!“ također ubija jer oduzima vjeru i nadu, gasi svijetli horizont. U krajnjoj liniji, svaka riječ koja ne zove, ne ohrabruje i ne pokazuje put u istinski život na neki način ubija. Jer produljuje lutanje, unosi nesigurnost i tamu ondje gdje je trebala donijeti svjetlo i život.