Pred svakim čovjekom u osnovi dva su puta. Prva mogućnost – a na koju poziva nešto u našoj ljudskoj naravi – jest nastaviti po starom, kako sam naučio. Druga mogućnost jest krenuti u nešto novo, u promjenu. Što odabrati?

Znamo, poslovica kaže da je ono bolje neprijatelj dobromu. I u mnogim situacijama se ona pokaže valjanom. Je li tako i u našemu životu? Da bi i u njemu bilo bolje ništa ne dirati, potrebno je da on već sad jest dobar. No, komu je dobar? Tko je zadovoljan svojim životom?

Zar upravo nezadovoljstvo ne bi trebalo čovjeka nukati na nove misli, nove korake – novi život?

***

Prorok Izaija riječi prvoga čitanja izgovara za vrijeme opće malodušnosti u koju je utonuo narod. Ljudske oči ne vide izlaza iz teške situacije u kojoj se nalaze Izraelci. Sile ih na pristupanje međunarodnoj političkoj i vojnoj koaliciji kako bi se oduprli agresivnoj sili Asiriji.

Prvo čitanje: Iz 2,1-5

Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: »Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja.« On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima i oni će mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!

Kao odgovor na zebnju svojih suvremenika, Izaija izgovara riječ koja mu dolazi od Boga. Mnogi narodi onoga vremena bili su uvjereni da postoji „sveto brdo“. I inače su gore smatrane mjestima na kojima je čovjek bliži Bogu, no mora postojati posebna gora, koja je iznad svih drugih. Izaija najavljuje da će to biti upravo gora Sion, na kojemu je Dom Gospodnji!

Umjesto strepnji, veliki razlog za ohrabrenje! Umjesto predviđanja propasti – otvaranje svijetle perspektive. No, oprez! Ova najava nije samo političke ili vojne prirode, njome se ne najavljuje samo da će Izraelci i Jeruzalem preživjeti. Gdje god Bog zahvaća, ondje stvari ne mogu ostati po starom, ondje neće prevagnuti ni vaši ni naši interesi – ondje će biti po Božjemu.

Ako će na toj gori početi prekivanje mačeva u plugove i kopalja u srpove, ako se dokidaju nemiri i neprijateljstva, to je veliki znak pitanja za svakoga tko želi pristupiti ovog gori. Jesam li otvoren za ovakvu novinu? Jesam li spreman ostaviti svoje dosadašnje putove da bih hodio u Gospodnjoj svjetlosti? Sve prema riječi Božjoj? Dok se radujem kad Gospodin učini kraj ovoj ili onoj nepravdi, mutnom poslu, pripremam li se da i moji putovi dođu pod sud Njegovog svjetla? Želim li prije toga časa na vrijeme zaokrenuti i poći novim smjerom?

***

Hitnost vrednovanja vlastitih putova i potrebu njihove promjene na svoj će način čitateljima Poslanice Rimljanima iznijeti sv. Pavao. Kršćani, ako vjeruju da je Krist uskrsnuo i ako čekaju Njegov slavni dolazak, osjećaju da stvari više ne može ići kao do sada.

Drugo čitanje: Rim 13,11-14a

Braćo: Shvaćate ovaj čas: Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.

Na početku pobudnog dijela Poslanice Rimljanima Pavao ih je pozvao da se ne suobličuju ovom svijetu nego da se preobrazuju obnavljanjem svoje pameti. Ako ukupnost svijeta nije pod kontrolom pojedinca, njegov mali mikrosvijet, osobni kozmos jest!

No, „Isusovi učenici često stoje kao nostalgični pesimisti, skloniji podsjećati se na mitove iz prošlosti nego otvoriti se novom Sutra kojega donose prvine Kraljevstva. Posrijedi je često izbjegavanje „igre“, tj. izazova kojega za sobom povlači obraćenje novini Duha. No, za razliku od ostatka svijeta, kršćanin je svakako u „igri“, htio ili ne. Bilo zbog nemara, lijenosti, straha ili tko zna čega drugog, češće se okrećemo prema noći; tražimo izgovore na njezin račun i uporno ne želimo prihvatiti: prošla je! Profinjenom (podsvjesnom?) lukavošću govorimo više o noći kako ne bismo zasukali rukave i prionuli poslu koji nam sobom donosi novi dan. A kršćanin je ipak, za razliku od ostatka svijeta, informiran: noć poodmače, dan se približi (Rim 13,12)! Tako, izbjegavajući „igru“, već u startu postaje njezinom žrtvom, jer ostaje prikraćen za novinu dana.“

***

Prvo čitanje najavilo je sadržaj – promjenu stvarnosti i nas koji je živimo. Drugo čitanje govori o tome da je promjena već započela – već smo lansirani na put promjene koju ništa ne može zaustaviti. A treće čitanje – iz Evanđelja po Mateju kojeg čitamo kroz ovu novu liturgijsku godinu – govori o cilju puta. Očito je – put ne može vječno trajati. Kao i svi drugi putevi, i ovaj ima svoja odmorišta i krajnji cilj.

Evanđelje: Mt 24,37-44

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.

Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.

Nema sumnje da je Gospodin Isus predviđao čas koji će označiti svršetak povijesti – ili, kako se voli reći, Sudnji dan. No, također je jasno da su i mnogi slušatelji ovih riječi, kao i njihovi potomci te generacije koje će doći – sve do dana današnjega – živjeli i umirali ne dočekavši taj čas. Je li moguće da se Isus prevario? Ili bismo trebali drugačije razumjeti ove Njegove riječi?

U retku koji neposredno prethodi ovom evanđeoskom odlomsku Isus kaže da nitko ne zna dana ni časa kad će doći Sudac u slavi – nitko pa ni Sin (Mt 24,36). Prema tome, riječi ovog odlomka ne žele reći kada će nastupiti čas. Čak ni što će se tada događati. Ako pažljivo gledamo o čemu Isus ovdje govori, vidimo da je u prvom planu element iznenađenja – opći potop je nastupio dok većina ništa nije slutila…tako će biti i kad nastupi čas…jedan će se iznenada uzeti na polju a drugi ne, također jedna u mlinu, ali druga ne. Dan Gospodnji dolazi iznenada…biti pripravan. Uz element iznenađenja, Isus naglašava i promjene koje će tada nastupiti za pojedince…one će biti nepovratne.

S obzirom da Isusove riječi ne otkrivaju više od poziva na spremnost i bdijenje kako bi Njegovog učenika čas zatekao pripravnog, s razlogom trebamo zaključiti da se ono presudno neće događati Sudnjeg dana. Taj dan i taj čas će samo na van očitovati ono što smo od sebe i svoga života učinili do tada. Tog dana i tog časa više nećemo moći učiniti ništa posebno. Zato Isus poziva na pripravnost i budnost. A te Njegove riječi zapravo nas vraćaju na drugo čitanje. Ono nas pita jesmo li prihvatili promjenu koju najavljuje prvo čitanje? Radujemo li se osvitu novog dana (usp. Rim 13,12) jer će nam omogućiti da hodimo u Gospodnjoj svjetlosti (Iz 2,5)? Tu nam Gospodin pruža ruku da iziđemo iz tmina svih vrsta i kročimo u Njegovo svjetlo. A njega imamo u izobilju: dolazi nam u Božjoj riječi, obasjava nas iz života Bogu predanih ljudi – to je ono što nam krijepi dušu i srce. Tu kao nigdje prosijava svjetlo kraljevstva Božjega.

U tom svjetlu shvaćamo da su jedno Bog Dijete – za čiji se rođendan pripremamo – i Bog sudac. Jer Sudac će samo proglasiti kako smo prihvatili Boga Dijete koje je puno Božjeg svjetla. Jesmo li život obojili Njegovom svjetlošću ili smo prednost dali nekim sivim zonama i tminama. Je li naš život svjedočanstvo hoda u Gospodnoj svjetlosti ili je još jedan slučaj izbjegavanja tog svjetla i vječito traženje nekih svojih rješenja…koja ne smiruju i u konačnici ne raduju.