
(ciklus predavanja za liturgijske čitače u Slavonskom Brodu, proljeće/jesen 2022.g.)
1. Božja riječ u Starom zavjetu
Riječ u Stvaranju
Post 1,1-8:
U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
3I reče Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.
6I reče Bog: “Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!” I bi tako. 7Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.
Prije stvaranja, zemlja bijaše pusta i prazna, u kaosu… Nad vodama koje su se kovitlale i nosile sve pred sobom. Tu ništa nije moglo početi. A pogotovo ne život.
Božji Duh je lebdio nad vodama. Snaga Božja je tu, spremna djelovati.
I tada kreće riječ Božja. Tu gdje je tama, sada će bljesnuti svjetlo. Gdje se sile vode kovitlaju i sve ruše, sada će nastati mir, red…kopno i voda…
Umjesto kaosa, sada se počinje pojavljivati red i lijepi, uređeni svijet. Svojom riječju Bog iz ništavila poziva u postojanje sve ono što vidimo oko sebe. Razlika od tame i kaosa do našeg predivnog svijeta i reda u njemu, jest u snazi Duha i sadržaju kojeg daje riječ Božja.
Ona kroti suzbija kaos, u područje beživotnosti usađuje život. Ukratko: riječ Božja izvor je, kolijevka života.
Samo zato što riječ Božja, snažena Njegovim Duhom Svetim, ima trajni učinak, samo zato svijet postoji i u ovom trenutku. Kad bi Gospodin povukao svoju riječ ili svoga Duha, sve bi se vratilo u kaos, u ništavilo (Ps 104,24-30):
24Kako su brojna tvoja djela, o Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
25Eno mora, velika i široka,
u njemu vrve gmazovi bez broja,
životinje male i velike.
26Onud prolaze nemani,
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
27I sva ova bića željno čekaju
da ih nahraniš na vrijeme.
28Daješ li im, tada sabiru:
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.
Ondje gdje nema dovoljno prostora za Božju riječ i djelovanje Njegova Duha, nastaje kaos a život uzmiče, guši se. I obratno, to nadalje znači da ondje gdje je i sada život ugrožen kaosom, nesređenošću, riječ Božja unosi red, snagu, efikasnost i tako liječi, diže život. Izbjegavati je, živjeti mimo nje znači u svoj život i u ovaj svijet unositi kaos. To je trasirano već u ovim tekstovima o nastanku svijeta i kasnije će kroz Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta biti pokazano na različite načine i na različitim primjerima.
Izvor moći riječi Božje
Sveto pismo podrazumijeva da riječ Božja ima snagu kojom ostvaruje ono što Gospodin želi. Odakle ta moć?
Biblijski čovjek zna – a to znamo i mi – da rataru ne vrijedi doći pred zakorovljenu njivu i reći: neka do večeri bude čista da sutra počne sjetva. Može reći što god hoće, ali ništa neće pomoći. Je li ljudska riječ potpuno nemoćna? Ovisi kako se gleda.
Ako tu dođe kralj i kaže: do večeri će njiva biti čista, to je već drugačija situacija. Do večeri će biti ne samo čista nego i pozlaćena, ako treba! Zašto? Zato što ovu riječ nije izrekao običan čovjek nego – kralj!
A Bog je Veliki Kralj. Kralj nad Vojskama. Ne samo nad vojnicima koje vidimo kao naoružane ljude. Kraljuje nad vojskama zvijezda, kozmičkih sila…moći koje poznajemo i ne poznajemo. Sve one slušaju Tvorca svega. One su usklađene s Njegovom riječi, podupiru je i daju joj životnost. Njima ravna Duh Božji, on ih usklađuje i tako daje moć riječi.
Zato je kod riječi Božje suvišno pitati hoće li se ostvariti? Oko toga nema nikakve dvojbe, samo je pitanje hoćemo li mi to vidjeti, razumjeti…hoćemo li dočekati taj trenutak. Mudrost je to shvatiti i s tim se uskladiti.
Zato kaže prorok Izaija da se Božja riječ njemu ne vraća bez ploda, ostvaruje ono radi čega je on poslao (55,10-11):
10“Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, 11tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.”
Tijekom povijesti Izraelci su učili o riječi Božjoj i provjeravali njezinu moć. Nikada vjera nije bila laka disciplina pa ni njima u starozavjetno vrijeme. Neki od njih su pokušali svoju sreću pronaći slijedeći barem nešto od tuđih bogova, istražujući duhovno bogatstvo drugih naroda. A bilo je epoha kad ih je Bog kaznio i dozvolio da budu osvojeni i da ih osvajači rasele po drugim krajevima svijeta. Ondje su morali – htjeli ili ne htjeli – doći u dodir s drugim religijama, duhovnim i mudrosnim učenjima.
Proučavali su svašta, ali na kraju ipak mudri Sirah ovako pjeva o Zakonu tj. riječi Božjoj koju je zapisao Mojsije (Sir 24,25-31):
25Zakon je mudrosti pun kao vode Fišona
i kao Tigris u dane proljetne;
26on buja razborom kao Eufrat
i kao Jordan u vrijeme žetveno:
27obiluje stegom kao Nil vodom
i kao Gihon u vrijeme berbe.
28Prvi ga čovjek nije do dna spoznao
niti će ga posljednji istražiti.
29Jer su misli njegove šire od mora
i namisli dublje od bezdana.
30A ja sam kao jarak prekopan od rijeke
i kao vodotok doveden u perivoj.
31I rekoh: “Natopit ću vrt svoj
i navodnit ću cvijetnjake svoje”.
I gle, od jarka mojeg rijeka postade,
a od rijeke more mi nasta.
Psalmist sve to lijepo sažima i na kraju izvlači važan zaključak (Ps 33,6-12):
6Gospodnjom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
7Vodu morsku on sabire kao u mješinu
i bezdane stavlja u spremišta.
8Zemlja sva neka pred Gospodinom strepi,
neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
9Jer on reče – i sve postade,
naredi – i sve se stvori.
10Gospodin razbija nakane pucima,
mrsi namjere narodima.
11Naum Gospodnji dovijeka ostaje
i misli srca njegova od koljena do koljena.
12Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!
Tako se riječ Božja pokazuje čudesnom i u Stvaranju svijeta, povijesti čovječanstva a i u životu naroda Božjega – ona je njegovo blago!
Mojsije, koji je zapisivao i prenosio Božju riječ narodu, toga je bio svjestan i zato je smatrao da su Izraelci – iako malen narod – zbog riječi Božje koju su primili zapravo veliki – jer on je velika i moćna (Pnz 4,1-9):
“A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin, Bog otaca vaših. 2Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Gospodina, Boga svoga, što vam ih dajem. 3Vidjeli ste svojim očima što je Gospodin učinio s Baal Peorom: jer Gospodin, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je slijedio Baal Peora. 4A svi vi koji se čvrsto držite Gospodina, Boga svoga, živi ste i danas. 5Ja sam vas, eto, poučio o zakonima i uredbama, kako mi je Gospodin, Bog moj, naredio da ih vršite u zemlji u koju idete da je zaposjednete. 6Držite ih i vršite: to će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: ‘Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.’ 7Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? 8Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?
9Zato pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života; naprotiv, pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.
Moglo bi se reći da cjelokupna Mojsijeva poruka u Knjizi Ponovljenog Zakona, kojom se oprašta od svoga naroda i daje mu duhovnu oporuku, stane u dvije riječi: preda stavljam život i smrt, blagoslov i prokletstvo.
Prionuti uz riječ Božju – koja je izvor svega pa i života – znači imati život. A napustiti je i hoditi putevima koji su joj suprotni znači ići u kaos i smrt.
Za njih koji su doživjeli i velike Božje darove, ali i kazne, nije bilo dvojbe da razliku između života i smrt čini upravo riječ Božja.
Iz cjeline starozavjetnog gledanja proizlazi da riječ Božja čini ovaj svijet, ona je u njegovu najdubljem temelju. Ona čini razliku između kaosa i reda u njemu. I najveća mudrost koju ljudi uspijevaju dosegnuti može samo ići tragom riječi Božje. Ali ne može je iscrpiti, a kamoli nadvisiti.
Gdje je u svemu tome čitač Božje riječi?
S obzirom da je on onaj koji je nosi drugima, rekao bih da ga možemo usporediti s prorokom. Kao i prorok, i on je prvi čiji život se treba sudariti s riječju Božjom. Prvi je pozvan iskusiti i njezinu ljepotu, slast…ali i njezine zahtjeve…pa i onda kada nisu lagani. Kada traže puno. I ne razumije ih.
Tek tada ako potpuno uz nju prione, ako zaroni ispod svih pojavnosti i privida, doći će do dubokih uvida kada stvari konačno postaju jasne…koliko to ograničenom čovjeku uopće može biti.
I tada dobiva ono što je rečeno za Slugu Gospodnjega (Iz 50,4-9):
4Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušam kao učenici.
5Gospodin Bog uši mi otvori:
ne protivih se niti uzmicah.
6Leđa podmetnuh onima što me
udarahu,
a obraze onima što mi bradu
čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od uvreda ni od pljuvanja.
7Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz k’o kremen
i znam da se neću postidjeti.
8Blizu je onaj koji mi pravo daje.
Tko će se pravdati sa mnom?
Iziđimo zajedno!
Tko je protivnik moj u parnici?
Nek’ mi se približi!
9Gle, Gospodin Bog mi pomaže,
tko će me osuditi?
Sluga, iako ima svojih nedaća koje trpi, uza sve to nosi drugima okrjepu. Snaga koju upija iz riječi Božje toliko je obilna da nosi kroz nevolje ne samo njega nego i one koji prihvaćaju njegovu riječ. Primati je znači u sebe primati Božju blizinu i svježinu djelovanja. Ona se u njemu pretvara u aktivnu pomoć i zato se neće smesti niti postidjeti.
Njegovo poslanje nije tapkanje kroz oblake drhturave vjere i sumnji nego iznošenje svjedočanstva o Gospodnjoj djelatnoj blizini koju uživa. Umjesto da se napadan smete, Sluga ide takvom vjerom da sumnjivac dobiva sve više razloga sumnjati u svoju sumnjičavost.
Da, dragi prijatelji, čitač Božje riječi nije samo dobar recitator. On je onaj koji od nje živi, kojeg ona preobražava (nakon što se s njom sudario). I zato je ujedno i njezin svjedok.
I zato se neće smesti ni pred teškoćama života a ni pred osporavanjima koja mu mogu uputiti nevjernici. Može i treba imati veću sigurnost negoli onaj tko dolazi izrugati i osporiti riječ Božju. Jer upoznaje i čita u dubini riječ, misao Božju. Tada postaje pravi čitač!
Takvi čitači Crkvi trebaju. A trebaju i svojoj obitelji, kamo god se kreću.