U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!« Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas. (Mt 28,8-15)

Interesantan razvoj događaja donose današnja čitanja.Uskrsli po ženama šalje poruku svojim učenicima. Do sada su bili učenici, pred svoju muku nazvao ih je prijateljima. A sada ih još više “diže” – naziva ih braćom! Sve više i više ih privlači sebi!Da to nije slučajna napomena, vidimo u prvom čitanju kako će se ta blizina odraziti u apostolima. Do jučer skrivenu zbog straha, sada izlaze na ulice, trgove… Petar otvoreno istupa…tumači, poziva na obraćenje… Doista su uzdignuti, privučeni bliže Božjemu srcu, napojeni Njegovim Duhom.

A na drugoj strani, židovske vlasti smišljaju kako zataškati vijest o Isusovu uskrsnuću. I kreće lanac laži. Toliko su nelogične da čine neodrživom cijeli pokušaj osporavanja uskrsnog događaja. Ako su spavali, kako su mogli znati da je Isusovo tijelo ukradeno i tko je to uradio? Otkud bi stražari smjeli javno pričati da su na straži spavali? Ne bi li o tome trebali šutjeti i svakako nastojati sakriti da su nesavjesno vršili službu?

I ovdje, kao i toliko puta u Pismu i životu, pokazuju nam se dva puta: put života i put ne-života tj. laganja i životarenja.