Slušati i slušati nije isto

Isus nam kaže: pazite kako slušate (Lk 8,18)!

Stoljećima nakon Njegova uzlaska na nebo, riječ Božju se uglavnom slušalo jer je bilo i malo knjiga i malo pismenih ljudi.

Danas su svi pismeni, a riječ Gospodnja dostupna je posvuda. Pogotovo pojavom interneta svatko dolazi u dodir s nepreglednim mogućnostima slušanja Božje riječi i njezina tumačenja.

No, hoće li se time uvećati broj učenika?

Mnogo je ljudi koji čitaju, slušaju… Ipak, neće svako čitanje i slušanje Božje riječi biti plodno. Netko čita da bi pronašao mir, netko radi estetskog ugođaja koji u njemu budi riječ Božja i njezino tumačenje…netko treba utjehu, ohrabrenje… Sve su to naše potrebe koje se prije ili kasnije pojave.

Ali sve trebaju biti u drugom planu u odnosu na ono glavno što mora biti u igri kod primanja riječi Božje: otvorenost da me vodi u promjenu! Promjena misli, stavova, gledanja, postupanja… Bez toga se ne može rasti u onome “biti učenik”. Isusova poruka, uz kraljevstvo Božje koje je donio, jest: obratite se, promijenite misli, stavove, ljestvice vrjednota… Bez toga nema učenika. Onaj tko ne usvaja novo, ostaje u svom starom. I nije učenik.

Naravno, onaj tko ozbiljno ovo prihvati, možda će se pitati: a je li u tom slučaju svako tumačenje Božje riječi ispravno? Što ako mi ne olakšava promjenu tj. obraćenje? Ako mi ne pomaže biti više učenikom? U tom slučaju trebam tragati za onim tumačenjem koje će mi otvarati nove vidike, dovoljno jasno ocrtavati moju situaciju i put koji je preda mnom. Inače čovjek može provesti sate i godine u lijepim čitanjima a da ne napreduje i ne pomjera se s mjesta.

Dakle, pazimo kako slušamo!

Both comments and pings are currently closed.

Comments are closed.