Mk 1,12-15:

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Prvo čitanje pripovijeda o Bogu koji je uveo dugu, taj svijetli zagrljaj neba i zemlje, što proizvodi zajedništvo sa svakim bićem, u svakom tijelu. Taj Bog neće te nikada napustiti. Ti Njega možeš, ali On ne, neće te nikada ostaviti.

Evanđelje po Marku ne iznosi, za razliku od Luke i Mateja, sadržaj Isusovih kušnji, ali nam bilježi bitno: Duh ga je nagnao u pustinju i ondje je ostao četrdeset dana kušan od Sotone. Na ovom simboličnom mjestu Isus igra odlučujuću utakmicu: pitanje života i smrti.

Koji tip Pomazanika želi postati? Došao je da bude služen ili da služi? Da ima, uzvisuje se, naređuje, ili da silazi, približava se, pruža? Kušnja je uvijek izbor između dva načina života, štoviše između dvije ljubavi. A bez izabiranja nema života. „Ukinite kušnje i nitko se više neće moći spasiti“ (sv. Antun Pustinjak), jer bi se izgubila velika uloga slobode.

Ono što otvara čitavu sekciju zakona u Bibliji: stavljam pred tebe život i smrt, biraj! Prva od svih zapovijedi jest odredba slobode: biraj! Nemoj ostati inertan, pasivan, ležeran. Ona je poput molbe koju Bog upućuje čovjeku: biraj, molim te, život (Pnz 30,19). Što znači „izabiri uvijek humano u odnosu na nehumano“ (D. M. Turoldo), izabiri uvijek ono što gradi i čini da raste u humanosti i dostojanstvu tvoj i životi drugih.

U pustinji Isus izabire koji lik Boga naviještati (vrijedi li više onaj lakši – lik Boga gospodara, ili onaj nemogući – lik sluge, ili onaj suludi – lik raspetoga); izabire koji lik čovjeka promicati (rivala ili brata?) i rađa se radosna vijest.

Iz pustinje kreće Isusovo naviještanje, njegov san o životu. Proljeće, naše i Božje, ne da se zgroziti nikakvom pustinjom, nikakvom kamenom provalijom. U toj mjeri da, tek pošto je Ivan utamničen, Isus krenu u Galileju navješćivati Evanđelje Božje (sad kad je nastupio tajac, kad je sve ovila tama jer je ušutkan prorok!). Sadržaj navještaja jest Evanđelje Božje. Bog kao radosna vijest! Evanđelje, riječ koja snaži život, želi reći: Bog je došao blizu, s Njim su mogući novo nebo i nova zemlja!

Obratite se… Kao da kaže: okrenite se svjetlu jer ono je tu! Poput stalnog kruženja suncokreta, njegova okretanja prema strpljivosti i ljepoti svjetla. Prema Bogu Isusa Krista, Njegovu licu od svjetla! Da, moguće je živjeti bolje, moguć je svijet kakvog sanja Bog, moguća je drugačija povijest i ovaj rabbi, čini se, poznaje tu tajnu.

I moj duhovni život počinje uvijek hodočašćenjem prema misteriju moje nutrine koji mi prijeti i koji me preporađa, počinje svakodnevnim suočavanjem s mračnim zonama moje intime, s mojim nutarnjim kaosom, s prostorima nesklada, buke, tvrdoće koji se bore za moje srce. Ali duhovni život je i hodočašće prema božanskim korijenima u čovjeku: „traži me u sebi“, kaže Gospodin mistiku Silesiusu. Da bih spoznao koliko za mene vrijedi moj Bog.

(E. M. Ronchi, preveo I. Č.)